DOMAĆI ZADATAK
SPUŽ SIGURNA KUĆA
Zima je. Zviždi sa svake strane a oni nam raskrili kuću. Kuća se nikad ne raskriva u sred zime kad joj vrijeme nije… da bi se popravio krov. Padaju kiše, viju snjegovi, zavijaju vjetrovi. Sve na štetu kuće, ukućana i pokućstva. Kad kuća prokaplje onda se prikrpi i čeka bolje vrijeme za popravku. Ovako kako su gazde raskrili Crnu Goru, napravili su je još goru pa joj prijeti nevrijeme sa svake strane. Umjesto da skapulaju krov da ne bi stradao pod, sad će morati da je popravljaju, a možda i prepravljaju, od poda do šljemena. Svako raskrivanje otkriva i ukućane i imovinu, pa se više, malo šta može sakriti. Neki koji su u međuvremenu raskrivali zajedničku, da bi prekrili svoju, sada su se skućili u najsigurnijoj kući, u Spuž. I ako im je novi dom utvrđen sa svake strane, puva im od svake bande. Smrzavaju se i ako im gori pod nogama.’’Što vjetar jače udara više se oganj razgara’’ pa se ognja boje i oni koji su ga drugijema propirili. Bez obzira na žaropek vilice im se tresu a guzica im krca lješnike.
I tako, svi vide da je kuća raskrivena; ukućani, susjedi, prolaznici, namjernici… Iz inostransva se vidi. Vidi se iz aviona. Ko ne vidi ispale su mu, a ko vidi ima šta viđet. Šta se vidi?
Ovo je kuća lupeža opšte prakse. Lopovluk kao profesija! Ko ima diplomu, ukra je. Ko nema, ukrašće je. Kupiće je ukradenim parama. Ko ima kuću, isti slučaj. Ko ima kola, slčaj do slučaja. Ko nema obraza… kupiće ga u kešu. Kriv će kupiti pravdu. Lud će kupiti pamet. Kuća je raskrivena ali svi ukućani još nijesu otkriveni. Brzinom puža ide se do Spuža… Od glavnog grada do grada Spuža dugačak lanac lupeža se pruža…! Ipak se (o)kreće!
Zapisi Nepismenog Pisca