RIBA JE CRVENA
Gabrijel Garsija Markes
- 2. Decembra 2016.
- Prch-karanje
- 3
Riba je crvena je šifrovani naziv operacije u Zalivu svinja na Kubi. Hinkl i Tarner su pod istim nazivom objavili knjigu o tajnim opracijama protiv te zemlje.
Veći broj projeketa, i iskrcavanje u Zalivu svinja, završio je neuspjehom. Neki, upereni protiv ekonomije na ostrvu dejstvovali su. U knjizi je, tako je navedeno, kako su iz aviona rasuti među oblake specijalni kristali koji su izazvali potopske kiše nad neobrađenim zemljištem, ali su zaobilazili plantaže šećerne trske. Još poznatija je bila teroristička akcija kojom je na Kubu prenijet virus svinjske groznice. Zbog epidemije tri stotine hiljada svinja moralo se žrtvovati.
Manje objašnjivi neuspjesi odnosili su se i na pokušaje atentata protiv Fidela Kastra. Poznato je da Kastro ima nepredvidivu dnevnu aktivnost, i da je kubanska kontraobavještajna služba jedna od najboljih na svijetu, ali sve to, ipak, nije dovoljno da objasni nekoliko desetina neuspjelih pokušaja. Gotovo da čovjek pomisli kako postoji nešto što izmiče kompjuterima CIA i da to nije bez veze sa magijom Kariba.
Kad je predsjednik Kenedi poslao na Kubu njujorškog advokata Donovana da pregovara o oslobađanju grupe američkih zarobljenika, CIA je bez znanja Donovana pripremila poseban poklon za Kastra. Radilo se o opremi za podvodni ribolov u čije je boce sa kiseonikom stavljen bacil tuberkuloze. Donovanu se oprema nije učinila dostojnom jednog šefa države, pa je za svoj račun zamijenio za bolju u Njujorku.
Neuspjesi koji još više začuđuju, dogodili su se za vrijeme drugog puta Kastra po Čileu. U prvom pokušaju predviđeno je da se na jednoj konferenciji za štampu Kastro ubije iz automata skrivenog unutar televizijske kamere. U trenutku kada je to trebalo učiniti jedan od atentatora je dobio napad slijepog crijeva, a drugi se nije usudio da sam puca.
Drugi atentat je bio predviđen za vrijeme Kastrove posjete rudnicima u Antafagosi na sjeveru Čilea. Jedan automobil, tobož u kvaru, prinudio je zvaničnu kolonu da se zaustavi na sred druma. Dinamit u tom vozilu trebalo je da bude pokrenut upravjačem iz daljine, ali, takođe iz neobjašnjivih razloga, do eksplozije nije došlo.
U trećem pokušaju, najzad, predviđeno je da se na Kastra puca iz jednog aviona na zemlji, u vrijeme prizemljenja njgovog aviona u Limi. Promjena položaja dva aviona učinila je da pilot CIA odustane od pokušaja iz straha da neće imati dovoljno vremena da pobjegne. Četvrti, takođe neuspio pokušaj, pripisuje se jednoj lijepoj osobi, agentu CIA, koja je imala pristup do Kastra. Ona je na Kubu u kremi za kožu uneijela kapsule otrova, ali je u trenutku kada je htjela da ih upotrijebi zaključila kako su se rastvorile u pomadi.
Znam još tri slučaja, koje autori ubjedljive knjige ne pominju. Jedan je sadržan u pokušaju da se za vrijeme jednog Kastrovog govora uključi u mikrofon struja viskokog napona. Sami Kubanci su to na vrijeme otkrili, dajući za to jednostavno objašnjenje: ’’I sami smo mislili da će to nekom pasti na pamet.’’ Drgi atentat u kafiteriji hotela Habana Libre, povjeren je jednom kelneru kome su agenti CIA dali kapsule otrova bez mirisa, ukusa i boje, sa zakasnelim dejstvom, tako da počinilac ima vremena za bjekstvo. Agent je čekao tri mjeseca da se Kastro pojavi. Kada je konačno Kastro došao i agent uspio da ih stavi u voćni sok, otrov nije dejstvovao. CIA ga je snabdjela novim kapsulama neograničenog trajanja sa savjetom da ih stavi u led. Kada se Kastro ponovo pojavio u istoj kafiteriji, ovoga puta poslije pauze od četiri mjeseca, obnovljeni pokušaj opet nije uspio jer kelner nije uspio na vrijeme da razbije led koji se omotao oko kapsula.
Najveća opasnost kojoj je Kastro bio izložen nije, ipak, poticala od atentata. Poslije neuspjele operacije u Zalivu svinja, dok se vraćao sa fronta u otvorenom džipu, dvojica preživjelih, skriveni u žbunju, držali su ga na nišanu na razdaljini manjoj od deset metara, ali se nijesu usudili da pucaju.
Gabrijel Garsija Markes