DOMAĆI ZADATAK

PIONIRSKI ZAVJET

Ovih dana uz spomen na Druga Tita, povodom 36 godina od njegovog odlaska s pozornice života, javljaju se mnogi svjedoci njegovog vremena, kojemu su bili ’’odani’’. Ojkaju za njegovim djelom, za pravednom i nepodijeljenom Jugoslavijom. Sjećaju se bolećivo doba u kojem je Tito bio drug svih naših narodna i radnika od Vardara pa do Triglava. Podsjećaju nas, da tada, nije bilo opljačkanih državnih preduzeća, ugašenih fabrika, otete društvene imovine, luksuznih vila, robustih džipova, ukradenih automobila, lažnih diploma… lažljivih patriota…!

A bilo je. Kako da ne. Oglašavaju se! Jedina crnogorska dnevna novina koja je nastala u Novoj Jugoslaviji i Crnoj Gori, nazvana je po pobjedi nad fašizmom. Na 45. godišnjicu te pobjede 1991. ustala je protiv svoje zemlje u ’’Ratu za mir’’ i pogubila je u nepravednoj borbi… s Titovom vojskom na frontu, s Titovom zvijezdom na čelu, s Titovim djelom pod zemlju. S Titovim glasilima su oglasili da je nama. I danas na 36-u godišnjcu Titove smrti i 25-u godinu pogibije njegove zemlje, o Drugu Titu pišu ’’najubojitije’’ uspomene ubojice iz ’’Rata za mir’’. Jedan od njih nas podsjeća! 

’’Ipak, teško je danas, 36 godina kasnije, pisati o Titu. Teško je, ustvari, izbjeći slavopojke i nostalgiju. Umjesto toga, podsjetićemo se da je Tito bio trostruki narodni heroj i neimar naše revolucije, pobjednik sa čela kolone i čovjek čija je smrt 1980. godine istovremeno značila i kraj jedne epohe.’’

Kakav debil! J*** te ’’neimar Revolucije’’! On je bio neimar jedne moćne zemlje koju su takvi razurili. Pošto ratni huškač ne zna đe je, nastavlja tamo đe mu ne može biti, pa nas dalje podučava:

’’Jer, od njega(Tita) se i danas može mnogo toga naučiti. Prije svega kako se voli svoja zemlja, kako se cijene mladi.  Zato mu se i vjerovalo… A dok je njegovo mrtvo tijelo prelazilo dugi put od Ljubljane do Beograda, voz se zaustavljao na mnogim usputnim stanicama.’’ (Ne zna parastosni novinar za sintagmu ’posmrtni ostaci’ nego piše ’mrtvo tijelo’ jer je to slavio u ’Pobjedi’, sa dubrovačog ratišta) Potom dodaje: ’’Mnoštvo ljudi je pjevalo pjesmu koja je bila nešto  poput zavjeta: Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo.’’

Ova novina je skrenula sa svih puteva čim se vratila selekciji ’’Rat za mir’’ i dopustila da nas autori zlodjela opominju na Titova djela:

’’Sve u svemu, Tito je bio više od nacionalnog heroja. Zato se danas, 36 godina kasnije, valja sjetiti 4. maja 1980. godine. One sedmodnevne opštenarodne žalosti, sahrane u Beogradu kojoj su, kako piše ,,Pobjeda” iz tih dana, prisustvovale 208 delegacija iz 125 zemalja, 121 državna delegacija, 68 delegacija partija, četiri delegacije oslobodilačkih pokreta, devet delegacija međunarodnih organizacija, 38 šefova država, pet prinčeva, sedam potpredsjednika republika, šest šefova nacionalnih parlamenata, deset predsjednika vlada, tri potpredsjednika vlada, jedanaest ministara inostranih poslova, dvadeset članova vlada, dvadesetjedan državni funkcioner…’’

P.S. Eto tako, u Tita se zaklinju oni koji su mu zemlju proklinjali do istrage. Jedino su zaboravili na poruku iz himne ’’Proklet bio izdajica svoje domovine.’’… A prokletstvo stiže na rate s kamatom. Za sada još mašu njegovim zastavama, zaslugama i pionirskim  zavjetima… A evo kako je glasio Pionirski zavjet!

’’Voljeću prvo zemlju svoju,
i njene bradske narode sve,
jer znam da je u teškom boju
moralo za nju i da se mre.

A drugi zavjet neka mi bude,
učiću dobro sve da znam,
učiću vrijedno kad porastem,
da budem zemlji koristan.

Ocu i majci pomoć ću biti,
oslonac pravi, dobar sin,
armiji našoj čeličan borac,
častan i pošten građanin.’’

                                                                                                                    Zapisi Nepismenog Pisca

Prch.me