MUHANJE

Izvjesni Muhović koji vodi Opštinu Petnjica prvi put je prepoznat u javnosti po odbijanju ’’Dacije’’ kao prevoznog sredstva, kada je postao predśednik svoje kasabe. U prvoj ozbiljnijoj pojavi u javnosti Muhović je pokušao i da se predstavi književnim kritičarem Njegoša, pripisujući mu genocidnost, i njemu i njegovom djelu, što je već postalo ’’stalno mjesto’’ u vladajućoj politici crnogorskih Bošnjaka. No, nije mu ta kritika baš išla od ruke ali ni od pameti. Genocid, kao kategorija ekstremnog zločina nad civilnim narodom, nikad u istoriji nije bio djelo branilaca svoje zemlje već vojno zlodjelo okupatora. A pobjeda nad okupatorom ne može biti genocid već rezultat uspješne odbrane. Ako bi okupacionu agresiju tretirali genocidom, onda je istraga nad Crnom Gorom vršena najmanje četiri vijeka… Ali nije uspjela. Po tom kriteriju Muhovića zločin u Srebrenici bi bio genocid svojih nad svojima. Uostalom, okupator ne kreće u agresiju s civilnim već s vojnim licima i krvnicima. Stoga analiza mlađanog Petnjičanina pripada kategoriji šaljive analize i vojnog zlodjela i književnog djela. U književnom djelu se može jurišati i na vjetrenjače, donkihotovski bez zazora, kao što ljudi bez mozga, neznaveno u svemu i svačemu vide neprijatelja.

A ako bi se tako šalili onda su crnogorski Bošnjaci izveli dosad najveću istragu crnogorskih Muslimana u Crnoj Gori jer im ne daju da budu to što jesu, već godinama pokušavaju da ih prevedu u Bošnjake, ali se oni ne daju ’’istrazi’’. Muhović ide toliko daleko u svom zanosu, da je crnogorske Bošnjake, u nekoj svojoj usporedbi, smjestio u Tuzlu. Doduše njegovo ime Adnan znači naseljenik pa ne znamo je li se preśednik, male varoši Petnjica, naselio u Tuzli ili se iz Tuzle naselio u Petnjicu. Ali neka mu bude kako mu drago. No, ako bi crnogorski Bošnjaci nastavili ovakvim stazama demokratskim (jedan je stigao i do Čečenije) onda su oni, kao legitimna crnogorska vlast, na putu da istraže Crnu Goru. Uz to i glavari su! A glavari i u Gorskom Vijencu odlučuju o svemu pa neka se, mali nestaško aviza, đe i s kim śedi. Trabalo bi da zna, kad je već  glavar, da mu nije bilo podlovćenskih Crnogoraca ko zna đe bi śedio i đe bi mu stan bio pored svekolike ljubavi koalicionista, kojima je danas uz koljeno.

Ako je Muhović jednom prilikom večerao u blizini Erdogana valjda nije kao aperitiv progutao i njegov, nedavno citirani poziv, da se Balkan istorijski okrene Stambolu! Balkan kako ‘oće, ali Crna Gora mu se odista obrnula na obostranu korist, ali nikako neće, ka’ što nije nikad, na jednostranu štetu. Usput znamo da je Veliki brat Bošnjaka, DPS, vršio istragu nekih građanskih patrija na Śeveru da bi na(d)gradio manjak bošnjačkih glasača. Ovo se odista zna, ali Bošnjaci su vlast, u zemlji, u kojoj su istragom neznanja mnogi stigli do visokih zvanja, pa ćemo se stoga manuti analiza Muhovića i njegovih zaptija* Crne Gore.

P.S. A što se tiče analize Njegoša od strane Muhovića; Pala muha na Međeda!

                                                                                                                                                               M.R.Š.

*zaptija – redar, stražar (tur.)