PROTESTI U CG
Dan prvi: Prvi se kučići u vodu bacaju.
Protest je bio, a na protestu; narod, policija, zastave, govornici, šatori i WC-ei. Redoslijed navedenih čijenica podrazumijeva hijerarhiju po količini.
Narod:
Bez obzira što, “ko na Prču ako i malo stoji više vidi no onaj pod prčom“ nećemo s tog nivoa procjenjivati broj prisutnih. Umjesto prestimavanja ispostaviću vam jednu anegdotičnu činjenicu. Kad su onda rušili Crnu Goru(zazirem od svakog pomena 90-etih), ondašnji rušitelji (današnji vlastodršci) su je rušili sa stepenišnog platoa, odnosno s praga Skupštine Crne Gore da bi što više ponizili svoju zemlju. Odmah je isturena procjena u štampi, poduprta fotosom sa stepenica, da je tu bila masa viša od sto hiljada ljudi što je imalo za cilj da rušenje Crne Gore opravda. Ništa nije neobjektivnije i podobnije za obmanu od foto objektiva. Kad snimatelj navuče gustinu od prvog do trećeg plana iza može postaviti šta god oće. Tako masa može biti laž a uz pomoć fotomontaže paralaž.
Godinu kasnije LSCG je imao svoj miting za odbranu Crne Gore i koristio je isti prag. Opet je napravljen snimak sa istog mjesta a fotografiju je objavio Monitor. “Legenda“ ispd fotografije je glasila: “Ovoliko ljudi je prošle godine bilo sto pedeset hiljada.“…I ako se zna da tu može da stane jedva desetina od te cifre. Eto tako se laže kad se steknu uslovi. Prč nema namjeru.
Policija:
Država je pokazala strogoću. Organi vlasti su u velikom broju izašli na protest. Prvo je dašla kolona policijskih vozila krcata specijalcima. Stigla je, od stadiona, ulicom Slobode. S jauk-sirenama u prolazu zavijala je centralnim trgom. Onda je skrenula desno u Karađorđevu, potom lijevo u Njgoševu, i naštivala se Skupštini s boka. Na čelu su bila oklopna borna kola i vatrogasno vozilo. Nekoliko “marica“ sa željeznim rešetkama se revijalno prošetalo bulevarom Sv.Petra tek toliko da im se vidi oprema i namjena. Onda su se i one pozicionirale. Onda su stigli nemilosrdni policijski oklopnici bez mane i straha sa štitovima na gotovs. Nepomični, rame uz rame, “zazidali“ su trotoar ispred Skupšine. Od Njegoševe do Blažova mosta, kruti ka Berlinski zid; za nedaj bože “postupi po naređenju.“(Od te fraze koja je izgovorena prije 25 godina jedna vlast je listom pala.) Sve polocijske postrojbe su juče rekreativno dočekale i ispratile miting bez ikakve “kreativne“ radnje i izazova.
Zastave:
Ako bi se po zastavama sudilo o smislu protesta, ispalo bi da su najugroženiji oni sa trobojkama i krunom izvanje države. Bila je i po đe koja crnogorska. Albanskih nije bilo što bi moglo da znači da Albanci u CG žive ka u raju, te da ne pripadaju sirotinji raji.
Govornici:
Imate ih na mnogim sajtovima od riječi do riječi. Prepričavanje bi bilo neumjesno. Pr. Radulović, potrpredsjednik Skupštine, je najbolje spremio ulogu a ni mizanscen mu nije bio za bačit.
Šatori:
Vlast ih je zabranila ali je šatordžijama progledala kroz prste kad je procijenila da ih neće mnogo ostati na konak. Kad je noć utvrdila mrak, bulevar Sv. Petra je ličio na prvi talas izbjeglica.
WC-i:
Mobilne nužnike vlast je poperila iz spomenika Gospodaru na obodu parka, izviše same Ribnice. Za dana im niko nije pristupio. Što se tiče noći uviđaj je u toku. Vlast sve snima. Ništa im umać ne može. Da su ovako revnosno prežali šta se radi u državi davno bi sebe ufatili na licu mjesta… A koga drugo!?… I protesti ne bi imali šansu.