VITO

S Vitom bi moglo da počne proljeće, bar u nas. Njegova pjesma pod tim naslovom ne cvjeta kao u đečkim slikovnicama i čitankama već se njegovo proljeće rascvjetalo metaforama i asocijacijama koje donose promjene u svim vremenima. Kad se pjesma pojavila, izazvala je podozrenje političkih poltrona koji su je, po svom sudu, nimalo naivno a bez pjesnikove namjere, politički obojili. Njenu poruku sa vrapcima i lastama su pripisali Titovom političkim zimovanjima (zarad Pokreta Nesvrstanih) u toplijim krajevima Afrike, đa inače zimi odlaze laste. Ipak nijesu uspjeli da joj suzbiju ozbiljnu pjesničku poruku koja važi za uvijek i ne podliježe politikantskim prolaznostima. Evo je!

PROLJEĆE

Stariji za tamu jeseni tmaste
i grublji za grubost ove zime prošle,
ja vam ovoga proljeća neću mahati, laste,
niti ću vam reći toplo dobro došle.

Vrapcima ja moram, nježno kao otac
reći nešto lijepo u dan ovaj plavi,
vrapcima tom sitnom grumenju života,
što je cvrkutalo zimus na mećavi,

Dok ste vi negdje, ispod tuđeg neba
izvodile svoje igre vragolaste,
ne, vaš mi cvrkut sad, zbilja, ne treba,
razmažene gospođice laste.

Oni su zimus zebli ispod streha,
oni su voljeli i golo ovo granje.
Moje poštovanje, vesela ruljo smijeha,
drugovi vrapci – moje duboko poštovanje.

Vitomir Vito Nikolić

Prch.me