TROJNI PAKT NA VLASTI

Ili Oluje u magli

Ovaj podnaslov se protivi suštini značenja. Magla je mirna, oluja razorna te ne idu zajedno. U meteo smislu oluja je ciklonski poremećaj koji za posljedicu ima nevrijeme na tlu. U iskustvu sa ovih prostora isti termin je sinonim za progon Srba iz Hrvatske 1995. god. Tamo odakle su prognani ’’Oluja’’ je obilježena kao slava a onamo đe su stigli kao parastos. Takve suprotnosti su suština kolektivnog karaktera pod ovim nebom. Niko nije u pravu, a i kada je, nema pravo. Ovo dolazi s toga što se ovđe najčešće ne objašnjavaju uzroci već samo posljedice. I uglavnom se nikad ne slavi dobrobit već zlobit. Otuda je ovo tlo podobno za zlo.

Srebrenica je prethodila ’’Oluji’’ a ova čišćenju na Kosovu. Tada su svi, kao i danas, tražili ravnotežu u poremećaju. Oni koji su počinili Srebrenicu bore se do UN, da im se djelo ne proglasi genocidom, da bi isti ’’Oluju’’proglasili takvom bez priziva. Zašto je na ovim prostorima baš poremećaj postao ozvaničeni sistem vlasti?

U jugoistočnom, većem dijelu Ex Yu, na vlasti su izazvači ratova koje su izgubili. Gubitak su proglasili pobjedom. Umjesto neprijatelja savladali su  vlastiti narod i zavladali na duge staze… I Zapad je na takve pristao jer je lakše manipulisati krivcima. I krivci su prepoznali deformaciju kao sistem, pa sa svojim saborcima promiču vlast. Tako kriza vlada tačno koliko i oni vladaju; dan u dan. Krize nastaju kada političari nijesu ljudi sa ličnošću već isključivi političari.  Konkretno!? Trojni pakt Beograd-Pale-Podgorica se održao četvrt vijeka. Ta sila osovine je izgubila rat na svim frontovima a dobila  mir nad svima. Ni makac s mjesta; ni nazad ni naprijed. Zbog toga nas u NATO uvodi, prije protokol, nego zasluge.

Crna Gora ulazi u NATO s grešnicima rata i mira i sa jednom greškom kardinalnom. S tuđom pravoslavnom crkvom, kao državnom, koja permanentno štuje nacizam. Zastupnik (SPC) u CG izjavio je koliko juče ’’da vjere koje ne priznaju Hrista su lažne’’, pa nastavio, ’’ljudi koji ne krste đecu su bezumni’’. Taj uzrok je proizveo Srebrenicu a crnogorska vlast, kao da je savez gluvo-nijemih. Niko nije reagovao; Makar prijekorom da opomene nečastivog. Možda je na njih blagotvorno djelovala bolećiva vijest koja je stigla od ruskih vidara da Ratko Mladić ima ozbiljno oštećenje mozga, te da bunca o nečemu što se desilo prije 40 a ne sjeća se ničega od prije dvadeset godina. Nije trebalo toliko čekati na Ruse. Zar bi mogao samo jedan čovjek oboljelog mozga, da počini Srebrenicu, da nije bio okružen ljudima s istom dijagnozom. Bilo bi zato dobro da se u NATO ne ulazi, već odlazi, pa bi nečastivi moguće, ostali doma. Zbog toga je dijelom i proključalo u vladajućoj koaliciji DPS-SDP u Crnoj Gori. Grješnike rata prozivaju koalicioni partneri iz mira… Ali to ne čine iz čista mira.

Na kraju je jedan bivši Liberal izrekao nešto kao utjehu: ’’Ulazak u NATO-trajni mir na Balkanu!’’ Taj bivši g-din A. Popović, je čovjek s nacionalnim privilegijama. Kao mnogi bez nacionalnih interesa i on igra na vlast a ne na vlastite ideje.

P.S. Bilo bi oportuno pomoći g. Popoviću da shvati da nam NATO nije potreban da nas brani, koliko da nas ućutka; I privede nas našem izvikanom načelu; ’’Da branimo druge od sebe’’, te da nam istine o ’’olujama’’ koje smo indirektno proizveli ne bi bile u magli. A što se tiče bukvalnog mira o kome bivši poje; Mir je samo među mrtvima! … Moje iskreno ne-saučešće.

Mihailo Radojičić Šok