Logo
Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

Tag: “PRIMJERI ČOJSTVA I JUNAŠTVA”

MARKO MILJANOV

Pobratimstvo je u to vrijeme dosta usluge u ovi besudni kraj učinjelo. Bratimili su se dobri ljuđi.S tijem su se približavali i snažili jedan drugoga, te su pomoću pobratimstva lakše mogli zlu na put stajat, a dobru na pomoć bit. Pobratimstvo se u to vrijeme mlogo cijenilo i ljuđe zbližavalo. Arbanasi i sad drže đa […]

Read More

MARKO MILJANOV

U drugo (na drugo mjesto) sam kaza kako se blizakaju i traže jedan drugoga plemena u Staru Srbiju i Brda i Crnu Goru. Tako se diči svoj sa svojijem, ne gledajući što su im vjere razdvojene, te više paze prevjerena braća u Staru Srbiju nas u Brda i Crnu Goru no mi nji u Staru Srbiju; prijed bi oni rizikali […]

Read More

MARKO MILJANOV

Vučina Ačin iz Kuča, Vujošević, sa sela Momča, četova je oko Turaka ka i drugi Kuči, Turke ubiva i plenjiva koliko je moga. Najzad ubiše Turci njega, slomiše mu nogu, ufatiše ga i ponesoše ranjena u Gusinje Đulj-begu Šabanoviću, koji je bio tu zabit. Kad viđe Vučinu, reče mu: »Oli se poturčit, pa da ti sva zla oprostim koja […]

Read More

MARKO MILJANOV

Đaka, žena vojvode Čubra na Medun, nosila je burilo vode s Kofe. U selo, na kraj ulice, srete Đura Martinova. Po običaju toga vremena žene su zvale bliziku svojega muža »đevere« ili »brale«, ako je postariji godinama, zvan ga »striko«. Kad je Đaka rekla: »Dobro jutro!« ne znam ali »brale« ali »striko Đuro«, on joj […]

Read More

MARKO MILJANOV

Osman Burdža bio je momak zabita podgoričkoga, Ali-bega Lekića, rodom Grude, koji je ima trides vojnika svoga brastva Gruda. Ovi se svadiše s Osmanom, koji nije ima brastva, te je mora bježat između nji kod svoje kuće. Skrio se u dva pazara, to jest u dvije neđelje pazarne dnevi nije smio izleć. A kad dođe […]

Read More

MARKO MILJANOV

Zbog neke svađe ubi Špadijer Kustudiju. Bratu ubijenog ne ispade za rukom da ubije krvnika i osveti brata. No u jedan boj crnogorski s Turcima ubi puška toga Špadijera, ubicu Kustudije Crnogorci, saprti od navale turske, ostaviše da ga Turci sijeku. U to nalježe Kustudija. Špadijer mu reče, ležeći ranjen: »Udri sad Kustudija, dosta si […]

Read More

MARKO MILJANOV

Paša Alilagić pozva Drekaloviće kod sebe i reče im da se potpišu arač caru da daju, pa da im se dopušti doma da se vraćaju. Kuči odgovore da se nete potpisat da arač daju, govoreći: »Mi smo izgoreli i poginuli za ta arač da ga ne dajemo.« Paša im je reka: »Ajte doma, zdogovorite se, pa sjutra dođite […]

Read More

MARKO MILJANOV

Dva Zećaniina, jedan od brastva Ljajkovića a drugi Klikovac, čuvali su godinama ovce zajedno na Cijevnu. Ljubili su se kao dva brata. Poslije viđe Lajković da nije Klikovac dobar čoek ni vjeran drug. Reče mu: »Nijesam moga promislit da možeš takav bit; ali neću ti ništa drugo reć ni učinjet, tek samo slomiću oni vagan iz kojega smo zajedno jeli […]

Read More

M. Miljanov

Kad je poginuo delibaša s vojskom na Moraču, Turci od njegove vojske, koji su utekli i došli doma, čuše da je poginuo i Mrkoje, serdar iz Pješivaca, koji je odio Moračanima u pomoć. Turci, kad čuše da su takvoga junaka srpskoga ubili, oveseliše se ka da su bitku dobili. Uto poitaše da kažu svome starešini […]

Read More

MARKO MILJANOV

Vojvoda vasojevićki Miljan odijeli svoju ženu, a uze sestru Šuja Šćepanova, Vasojevića. Za takve događaje krvne su se osvete činjele u to vrijeme. I mlogi su mislili da će vojvoda Miljan od Šuja poginut. No Šujo, kad su ga pitali: »Što ne ubi vojvodu Miljana, a onako ti nepravo sestru odvoji«, reče: »Ne moga ostavit Vasojeviće bez […]

Read More

MARKO MILJANOV

Kad su Piperi udarili na ovce Mulete Radovanova s Kosora u Bolev Do, utekli su s plijenom pod pećinom kod Morače. Kuči su dotrčali i jurišali na Pipere. Piperi, iskraj vode ispod pećina, pobili su Kuče tako lasno kako su sami mogli željet, jer su Kuči nesmišljeno k njima odili niz jednu strmen, pa i […]

Read More

MARKO MILJANOV

Bjelopavlići: Đeka Savićev i Mikonja Šaranović, oba sa sela Slatine, četovali su oko Turaka danom i noćom; ali jednoga Spužanina su najviše tražili; a tako i on nji. Tako jednu noć na pomrk nađu mu kuću, razvale pokrov i gornji tavan, uljegu kod njega đe spava u kuću. Svijeća je gorjela. Oni uzeše njegovu sablju koja je visila o […]

Read More

M. MILJANOV

Izgubljen u prevodu!

Možda ste čuli a nijeste viđeli, možda ste znali a nijeste vjerovali da je M. Miljanov preveden na srpski iako ga tamošnji kritičari smatraju svojim i ničijim drugim piscem. I Njegoš je (kao najveći srpski pesnik) prepevan (odnosno prepričan) krajem dvadesetih godina dvadesetog vijeka, pa su mu od ’’pesme’’ napravili prozu da bi ga nekako, […]

Read More

MARKO MILJANOV

Čevljani udariše na begluk Ljubovića u Ercegovinu, plijeniše stoku i doćeraše preko Fuduža nikšićkije. Bećo Plećević, Nikšić, sa četrdeset Turaka bio je u četu, pa kad opazi Crnogorce, oćaše im udarit. Uskok Crnogorac Tomo Cuca, koji je s Turcima bio i koji je poznava Crnogorce svakojega po imenu, Turcima i kaza. Bećo, kad znade koji […]

Read More

MARKO MILJANOV

Turčin neki iz Stare Srbije, iz varoši Gilana blizu Kosova, ima je sina i kćer. Sin je dorasta za nizame carske, i došli su da sa vode ka i druge. Majka i otac, nemajući do njega, da se pomame od žalosti. Đevojka je tješila roditelje govoreći: »Ne bojte se, neću ja vas ostavit bez sina!« Oni su […]

Read More

MARKO MILJANOV

Nikola Vujadinović s Momča, idući na boj na vr Doljana, kod sela Kosora naša je pri putu dvoje đece đe se zagovaraju u jednu pržinu. Po njinome izgledu vidio je da su islabila, i sjetio se da je to od gladi. Metnuo je ruku u špag da im da pečenicu mesa koju je nosio. Uto je promislio: a-da […]

Read More

MARKO MILJANOV

Jovica Šutanov iz Pješivaca bio je dobar čoek. Svaki se moga na njegovu riječ oslonit. No mu se jednom dogodi slabo. Mirko Tokov Bjelopavlić preko njegove riječi ubi Turčina iz nikšićkoga grada. Jovica, nenaučen da mu se čast i riječ gazi, ubi Mirka i sve svoje razuri. I svojta uteče u Nikšić. Poslije ga je sud crnogorski vratio, […]

Read More

MARKO MILJANOV

Radu Vukašinovu, Piperu sa sela Blizne posjekoše oca dvojica: Šćepan Jankov i Dmitar Jankov, oba iz Kuča sa sela Liješti.  I ka pakosni zlikovci, ponesoše mu glavu skadarskome veziru, da prime bakšiš. Poslije nekoliko vremena pobiše se Kuči i Piperi s Turcima. Puška turska ubi Šćepana Jankova; Turci juriše da ga posijeku, no Rade Vukašinov iskoči i ugrabi […]

Read More