SLIKE I PRILIKE

Kad  tv ili novine objave slike privođenja sumnjivih osoba, prva progovori slika ali na nju se niko ne osvrće, osim koliko da vidi ko je u lisicama. Taj tzv. jezik vizuelnih medija više govori od teksta na koji se svaki čitalac okomi. Ako obratite pažnju na sliku; Razlike gotovo da nema između privođača i privedenih. Slične face, frizure (obavezno ošišani), izraz lica, pa i intelegencija ko zna da je čita. Razlika je jedino u kostimu. Službeni s obaveznom kapom pripada činovniku a civilni, najčešće s kapuljačom, pripada privedenom. Zašto s kapuljačom?  Taj dodatak naročito ima smisla. Kapuljačar zna da vazda  može bit presretnut i priveden pa makar da prikrije lice dok se domogne službenog vozila.

Moć mafije uvijek diktira modu. U vrijeme prohibicije i nezapamćene ekonomske depresije u Americi, trdesetih godina prošlog vijeka, sav svijet se nosio kao mafija. Svi su htjeli da liče na one koji im život uzimaju. Najčuveniji gradonačelnik New York-a, Fiorelo Lagvardia, više je ličio na mafijaša nego na ikoga svoga bez obzira što se borio za osiromašene i ponižene. I detektiv, Eliot Nes, najpoznatiji zavjerenik države protiv mafije nosio se po mafijaški a po svemu drugom nije bio u njihovom fazonu. U nas je policija kontraverzna u svakom fazoni a nosi se, i ponaša se, po uzoru na one koje progoni. I mafija nam je kontraverzna. Pođekada rade za policiju a počešće za sebe. Ne rijetko ih policija uzme pod okrilje i unaprijedi u ’’odane’’ podanike. Otkriva se ovih dana leglo takvih mafioza u vrhu policije. Zbog toga nam se ne razlikuju slike i prilike, gonilaca i gonjenih.

P.S. Taj prokleti Njegoš je i to predvidio:’’Ja sam hajduk što goni hajduka, glasnija je moja hajdučija.’’ Za njegova zemana mafija su bili ‘ajduci. Od ‘ajduka smo napravili vlast.  Capisci amico mio!                                                                           

M.R.Š.