Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

SAO

(Inglourious Basterds)

Izrođene su generacje i generacije koje neće prepoznati smisao i značenje ovog naslova. Neka im je oprošteno! One su ometene u razvoju ne samo korona virusom već i tuđim, uvoznim, nacionalnim zarazama. Te  generacije i ne čitaju bog zna šta a i tankog su obrazovanja, pa gotovo nikakve štete nema što neće potrefiti smisao ove naslovne skaraćenice. No za sva neznanja šteta dolazi post festum kad više vajde nema od okašnjelog znanja.

3-eg septembra, tačno neđelju prije izlaska ovog teksta, pozvan sam prvi put u profesionalnom životu na neki festival u Crnoj Gori. U pitanju je FIAT, Festival Internacionalnog Alternativnog Teatra u Podgorici. Selektorka (A.Vukotić) je film ”Desant na Prčevo” (Producent i scenarist M.Radojičić, režija D. Đurović) teatralno uvrstila u program drugog dana festivala na otvorenom ( Njegošev park). Vjerovatno po principu Repetitio mater studiorum est(ponavlanje je majka znanja)!

Film je svojevremeo, u razmaku od pola godine, dobio dvije prve nagrade na Festivalu Nezavisnog Filna u New Yorku i na Festivalu ratnog filma u Rostovu na Donu; kod dvije najmoćnije velesile kako ih krste političari i istoričari. Nije prošao ni na jednom domaćem festivalu čak ni onom filmskom u Mojkovcu kome su (bile) simbol gusle a ne filsmka traka ili kinematorgraf. Odbili su ga i u H.Novom a na tv festivalu u Baru su me ignorisali. Scenario je napisan prije 20-ak god. a snimljen je prije 15-ak. Od projekcije u N.Y. ga nijesam vidio pa sam ovoga puta imao priliku da ga,(sa prilične distance od 15 god.) konačno odgledam, ne kao jedan od autora, već kao gledalac.

Siže filma se zasniva na nekoj anonimnoj družini pod murvom u nekoj vukojebini (Prčevo), koja ništa ne opoviđa niti sprešnijeg posla ima, osim da raspreda o moći velikih sila, odnosno NATO-a i Rsije. Reditelj od filma nije očekivao ništa naročito, pa je bio iznenađen glavnom nagradom u New Yorku koju će mu po protokolu uručiti na prestižnoj svečanosti na Bulevaru sumraka (Sunset Boulevard) u Los Angelesu, odnosno Holivudu. Ja sam očekivao još manje i u USA i u Rusiji, a onda nas je Robert de Niro, kao pobjednike festivala, pozvao na premijeru svog filma”Svi smo dobro”.

Više ništa nijesam očekivao. Htio sam da napuštim Rostov na Donu śutri dan nakon projekcije, ali me direktor festivala zadržao pod obavezom da moram prisustvovati završnoj svečanosti i spektaklu uručenja priznanja najboljim sinastima. Smjestili su me u prvi red svečane dvorane. Nagrade su podijeljene a na postolju su ostala tri ”Zlatna mača”, za najbolji film, najbolji scenario i nabolju režiju. Bio sam iznenađen kad sam za jedan, od tri zlatna mača, (simbol ratnog filma) pozvan da ga primim. U konkurenciji za scenario je bio Kventin Tarantino za film”Inglourious Basterds’’(Neslavni gadovi) i pokojni N. Gogolj (Taras Buljba).Gogolj je odavno odsutan ali taj naslov je dobio nagradu za najbolji film. Onda, kad je otpao Tarantino, svi su se slikali sa mnom. Potom su me pozvali na svečano večeru. Nakon nje su me smjestili u luksuzni automobil da me kao laureata, uz dva člana žirija, isprate do hotela. Na putu sam doživio još jedno iznenađenje. Rusi iz žirija su mi u znak priznanja zapjevali ”Nas i Rusa 300 miliona”! Rusi ka Rusi… da mi ne umanje potentnost, nijesu produžili u nastavak ”…a bez Rusa pola kamiona!” Imali su i ra'šta da mi poju! U to vrijeme kupovali su naša ”brda tvrda i vrletne naše klance” iz himne, ne pitajući šta košta, no su plaćali koliko ko odavle zine. Tek sad zijevamo što smo učenjeli! Umalo nijesu kupili i ”Boku našu milu” a neki potomci đedova iz primorja su Rusima, odvojali pođeđe  po koji vrletni komad da se razduže sa svojom đedovinom…Na nos im iskočilo ka’ i što će! Sad se Srbija s Vučićem zalaže, a može mu bit, da preko Dritange zaštiti rusku imovinu, pod sankacijama i po svaku cijenu.

Ali zašto vam pričam o filmu? Amerikanci i Rusi kao velike nacije shvatili su poruku ovog malog filma u kome neka dokona neznana družina pod murvom, śedi, pije i tolkuje moć svemoćnih. Danas, cio svijet śedi pod nekom murvom, velikom kao atomska pečurka, dokazujući ko je od te dvije sile bolji i nasilniji. Eto zašto je nagrađen ovaj film od obje velike bande? Zato što je Prčevo potrefilo temu svega svijeta! A što se tiče konkretno nas, Cetinje je u režiji države pretvoreno  u Prčevo! Atak se konkretno odigrao nad njim, kad su desantne jedinice i vojne letilice (baš one koje služe NATO-u) izvršile akt nasilja. Desantnom strategijom i taktikom su popeli popa u nebesa a odande ga spštili na crnogorski prijesto.   

Sad da rastumačim naslov SAO!? U filmu je prema scenariju reditelj Đurović, znakovito usnimio, kako se na jahti kriminalne organizacije na vlasti ”nevjestom Jadrana” viori crna četnička zastava sa lobanjom i ukrštenim kostiama! 15 godina kasnija ova asocijacija je postala metafora ”srpska Boka”. U tome se krije suština naslova SAO (Samostalne Autonomne Pokrajine) koje su razorile i BiH, i SFRJ.

P.S. Tako to bude kad državom vladaju Inglourious Basterds,  neslavni gadovi! 

                                                                                                             M.R.Š.