RUSI UVIJEK DOLAZE!
Ne pomaže NATO majko!
Crna Gora je na Zapadu ali nije preko svijeta za Ruse. Utrostručen je broj ruskih noćenja u CG bez obzira na propagande sa svake bande. Malo fali pa da im Crna Gora bude bliža od Crnog mora. Još je veliki Puškin prije, gotovo dva vijeka, pojao u slavu Crnogoraca… Pa ruski putopisci, pa naučnici, pa špijuni ka Šćepan Mali, pa ruski učitelji i profesori između dva svjetska rata, pa opet pjesnici ka’ Vladimir Visocki kome je podignut spmenik na oblai Morače. Taj je žalio što mu Crna Gora nije mati… da bi se Crnogorcem mogao zvati.
Zahvaljujući Visockom i crnogorskim penjačima visina jedan mali anonimni ruski gradić Tegenekli, zaturen pod nebesa, proslavio se makar u Crnoj Gori. Tamo je u Planinarko-lovačkom muzeju Vladimira Visockog (1938-1980) u gradiću Tegenekli, u Kabardino–Balkarskoj republici (Sjeverni Kavkaz) isturena i crnogorska zastava. Dvadeset planinara nikšićkog “Javorka”, članova ekspedicije “Elbrus 2017” (najviši vrh u Evropi) priložili su svoju zastavu muzeju u čast Vladimiru Visockom; pjesniku, glumcu, muzičaru i velikom zaljubljeniku u Crnu Goru. Evo stihova s kojima završava njegova pjesma ’’Crnogorci’’!
………………………………………..
Smrt u boju vrhunac je časti,
Bješe ono Crnogorac pravi
Koji uspje do trideste pasti.
Ja žalim u životu ovom,
što nemam korijena dva,
što drugom domovinom mojom
ne zovem Crnu Goru ja.
Visocki je bio veoma angažovan pjesnik, pravi ruski buntovnik i borac za slobodu. Mada ne omiljen kod ondašnjeg režima SSSR-a, danas je stigao u đačke udžbenike i postao obavezna lektira. Njegova pjesma ’’Ja ne volim…’’ bila je pjesnički hit i izvan Sovjetskog Saveza Socijalističkih Republika. Čujte je i viđite je u interpretaciji jednog od onih kojima je obavezna lektira.