RAČIĆ – SPOMEN ili OPOMENA
Prvo su Punišu Račića, atentaora u parlamentu, novinari zakitili sintagmom ”kontraverzna ličnost” de se ”vlasi ne dosjete”. Kontrverznost znači u ovom slučaju javni popust na zločin ili kako u srpskom narodu veli jedna doskočica ”može da bidne ne mora da znači”. Kod ovog ”junaka” ništa ne može ”da bidne” a da ne znači ono što je bio. Račić je atentator, ubica i terorista; sve na jednom mjestu i u jednom čo'jku… I sve je to obavio na najboljem mjestu za demokratiju, u Parlamentu, čineći ga najgorim mjestom za odnose među ljudima.
Ajmo sad na spomenik! On nije nikakav monument već obično spomen obilježje od mramorne ploče poduprte domaćim kršem. Ipak vješto je provučena idejna poruka htitora. Račić je u vojničkoj uniformi, bez kape, pa ne znamo čiji je bio redov, srpski ili crnogorski? Ubici Račiću su ruke na leđima, pa spomen obilježje šalje poruku da je spomenuti ”čistih ruku” bez obzira na zločin… Ili je možda poruka još dublja; da nije zločin ubiti Hrvata ni u parlamentu, čak i kada trojicu naniže na jedan metak. Navodno podignut mu je spomenik za neka druga djela u ime naroda, kao naprimjer (naknadno objašnjenje u odbranu spomenika); borio se za Crnu Goru… Ali ni u napisu niti na likovnom iskazu nema pomena crnogorskog, več se kaže; ”znameniti Slatinjanin i Vasojević”… Crne Gore ni od korova.
Na spomeniku je, da bi valjda spomenutom podigla rejting, uklesana i jedna laž da je bio ”narodni poslanik kraljevine Jugoslavije… a Jugoslavije tada nije bilo. Bilo je samo kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Tako mu je ”rejting” iz najboljih namjera srozan na zlikovca jer je ubio sunarodnike svoje države kojoj su Srbi tepali; da je to kraljevina ”trojednog naroda”. Noć pred zločin Račić se kockao na dvoru kralja Aleksandra i iz tih stopa nastavio u narodnu skupštinu a dvor se preko unajmljenog patriote iz Crne Gore kockao sa državom i prokockao je. Aleksandar je nedugo, nakon atentata u parlamentu, objavio ”Obzananu”, ukinuo parlament i Kraljevinu SHS, zaveo ”šestojanuarsku diktaturu” i uveo Jugoslaviju kao diktat na život i smrt. Pet godina kasnije i diktator je završio u atentatu. Račić je bio jedna od rak-rana kraljevine.
U pratećoj ”civilnoj” fotografiji Puniše Račića, koja treba da mu podupre lik i djelo, ovaj Vasojević je uslikan sa šumadijskom šubarom i kokardom na čelu. Dakle, dok se borio u srpskoj vojci bio je Srbin ali kad je izvršio zločin proglašen je Crnogorcem. Paralela sa svremenošću je neizbježna; kad su Crnogorci udarili na Dubrovnik krenuli su kao Srbi a kad su počinili pohare i zločine, Srbi su ih vratili u porijeklo na crnogorsku adresu. Sve se vraća sve se plaća!
P.S. Tamo je i onda napravljen temelj za sve spomenike ”račićima”, a ovaj u Slatini je samo spomen obilježje jedne vlasti koja je ponikla na sramnim tekovinama Dubrovnika.
M.R.Š.