POST FESTUM

     Dan Nezavisnosti je durao četiri dana s pridruženim vikendom. Praznik je obilježen na ustaljenom i ustajalom mjestu a mi smo ga gledali sa tv distance. Tv tj. Javni servis nam je servirao ustajale, izanđale snimke bliskog sjećanja, na kojima se jedva razaznavalo što se desilo 2006. Ni to svoje jedino dobro ova vlast nije valjano sačuvala. Nezavisnost je stečena i to više nikoga nije zanimalo dok se nijesu pomamili duhovi da na bazi prošlosti spašavaju sadašnjost. Ta legura je već poznata i od nje se ne može iskovati armatura za državu koja posrće u zaboravu vlastitog učinka. Za Prč je i za priču, da video materijal nije valjano sačuvan, a to je po prirodi događaja bio najveći crnogorski datum nakon Berlinskog Kongresa. Ne zna ni jado država, ni njen jado tv servis, da se takvi dokumenti čuvaju pod specijalnim uslovima u državnom arhivu i državnom trezoru kao nacionalna vrijednost od najvišeg značaja…Te da se do njih ne može doći bez specijalnih odobrenja i uz nadzorni pregled i korišćenje a tzv. master kao bazni dokumenat, se kontroliše uz obavezna savremena tehnološka osvježenja. Na devetu godišnjicu, ti dokumenti su izgledali kao slučajno sačuvani amterski VHS snimci; neoštri, bez boje, razmazani kao naša stvarnost, sa drop oštećenjima.

     Sa oštećenjima je bila i svečanost na Gorici. Tamo u ime države nazdravlja, većina onih koji su nazdravljali njenoj propasti a i danas bi je popili u čašu vode…i čaše dižu s tri prsta. Sve providno kao one kineske zastave od najlona i zameteno kao prohujalo sa vihorom. Uz zdravicu i veselje saznali smo da je crnogorska ekonomija najnaprednija u okruženju bez obzira što nam se državni dug uvećao na gotovo tri milijarde ili 70% BDP-a. Uz takav napredak unazad, niko nije nazdravio hiljadama iselejnih državljana koji nam lutaju Evropom trbuhom za kruhom. Samo iz jedne škole, u Biševu kod Rožaja, trideset učenika se ispisalo i otišlo za roditeljima. Dakle čitav jedan razred se iselio. Oni će tamo ispričati svoje razloge bježanije iz matice koja se izrađa u maćehu. Tu sliku nikakav državni fotoshop ne može retuširati. Postepeno, ali sigurno, ličimo na afro-bjegunce koje hoće da se domognu Evrope makar završili i na Lampeduzi.

       Semantika praznika je prazan dan, dan bez rada. Generacijama koje su stasale za rad u Crnoj Gori prazne su čitave godine. S diplomama u džepovima obijaju ulicama, dube pred nadleštvima. Ta mladost učtivo i bez ružnih riječi jedino diže parole a nadležni sve ostalo. Nadležnici, produžite adekvatno prazno praznovanje i u Plantažama jer i one duguju do guše, više od 20 milona. S tom mladošću koja dreždi napite se makar, jer nije vino pošto pređe bješe…A u vinu je istina pa je recite svojoj mladosti. Bivši Titovi pioniri, kad ste ovako opelješili kapitalizam, ukradite nešto i iz socijalizma. Stanite ispred mladosti koja luta i svojeručno pokažite da se od vezivanja vinove loze žicom za rozgu može živjeti.

       Dan Samostalnosti sudario se juče sa nekadašnjim Danom Mladosti. Posljedice su porazne po mladost. Juče je kružila internetom e-mail poruka kao preporuka: “Sve što nam je Partija govorila o Komunizmu je bila Laž, ali sve  što su nam govorili o Kapitalizmu je, na žalost – bila Istina!“ …Možda baš tako i nije ali kod nas baš tako jeste. Jednom sam zapisao bez namjere da objavim: Ko ruča s politikom, večeraće s kurvom.“  Mi smo već sa njom ali večere nema.

      P.S. Dajte našto adekvatno Titovim pionirima koji su danas na vlasti i onom plakatu od prije četvrt vijeka. “Kad smo bili drugovi bili smo gospoda, sad kad smo postali gospoda druga nemamo!?

Mihailo Radojičić ŠOK – M.R.Š.