Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

PARIS SE VRAĆA KUĆI

Ovo što se dešava danas u Briselu zadesilo je Pariz. Prekjuče se dešavalo u Rusiji a juče u Turskoj sa reprizama. Na Bliskom Istoku to se događa; juče, danas i svakodnevno, ponekad i svakosatno.  Štampa to proprati ’ekskluzivno’  i zaboravi obavezno. Kad se to dešava drugima tuguju samo oni, kad se to dešava Evropi tuguju svi. Evropa glasnije reklamira svoju nevolju ali i žalosnije, jer je u svoj svojoj izvikanoj moći, sve nemoćnija. Nije dovoljan evropski mednik na granici Turske da se mirno spava. Kad god, tako što poduzmu na Zapadu, Evropi obavezno padne imunitet. Ali baš svaki put i na isti način. Brisel je bio do juče, ka zapeta puška, jer su hapsili posljednje odmetnike pariskog masakra. Visoki stepen pripravnosti za sva iznenađenja nije ni odahnuo a izdahnulo je na desetine nevinih civila. Stradali su, po istom receptu, na urednom Zapadu, kao što se strada na neurednom Istoku. Sve ’’mudre’’ tehnologije ovoga svijeta ne mogu nadmudriti običnu pamet onoga koji se žrtvuje. Fanatični istočnjaci ’uživaju’ u smrti; čeka ih dženet. Fantastični zapadnjaci ne uživaju u životu; pate od raja na zemlji. Stekli su ga rabeći Istok, cijedeći ga do poniženja.

eu-zastave-epa2.jpg_0

Svijetom je oduvijek vladala ’svijest’ politike a ne politika svijesti. U trećem mileniju nije se odmaklo od prvog; ’’zavadi pa vladaj’’. Evropa postaje ’ahilova peta’ za svjetski mir jer se na vanevropskim mjestima igra na nekontrolisani nemir. Ahil, mitski junak helensko-evropske civilizacije, pogođen je u petu, jedino smrtno mjesto na besmrtnom tijelu. Usmrtio ga je, bliskoistočni vitez Paris, princa od Troje. ’Paris’ je stigao do Pariza i pogodio ’ahilovu petu’ evropske civilizacije, a evo, seli se i u Brisel, centar evropske administracije. Sve se vraća. Istočni Paris, kao u kakvoj alegoriji, udara na vlastito ime.

 Znači li to da je, za evropsku, pomalo uspavanu civilizaciju, zbog bogatijeg življenja, život skuplji od ponižavućeg istočnog siromaštva u kome život nema nikakvu cijenu. Ako se cijena bilo čijeg života, na bilo kom mjestu ne izbalansira, evropski bilansi biće sve niži a samrtna iznenađenja sve viša.

Mihailo Radojičić Šok

Prch.me