PARADA S PUCANJEM I PJEVANJEM

 Parada  na dan Pobjede odigrana je kao utakmica. Vlast na terenu navijači iza ograde. Strah od okupljanja…i kad je slavlje. Crna Gora je dala čak 244 narodna heroja ali njihovi potomci su bili iza tarabe. Istorijski trg Slobode na kome je promovisana i stečena Nezavisnost odmah nakon stijecanja je porušen i spušten da se više niko ne može okupit na istom nivou a da ne potone ispod zemlje…A i sve se lakše kontroliše kad je spušteno. U direktnom prijenosu najduže je duralo pucanje, tzv.počasni plotuni. A kako organizatori slabo misle, ne znaju ni da slave ni da režiraju pa nikome nije palo na pamet da preko počasnih plotuna izlistaju na ekranu fotografije heroja te da im tako izjave počast. Filip je govorio dobro i netačno. Glavna njegova poruka, najcitiranija, je bila da treba da ”budemo zajedno” a ne daju ni na proslavi da im se iko primakne. Druga neistinitost je da je ova vlast slijedila tekovine antifašizma noseći baklju ustanka iz ‘41. Slagali su ka kad su mali bili! ‘91 su je ugasili ka opušak i otišli listom u četnike. Na jedvite jade smo ih vratili i to ne u partizane no jedva u nekakve domobrane. I danas dom svoj brane a državi što ostane. Pravo je čudo što na centralnoj tribini nijesu posadili nekog uglednog četnika da ih želja mine. A bilo ih je iz potaje u prvim redovima no su se presvukli. Prvi junak onoga doba koji je pobijedio fašizam najprječim putem, prije svih, bio je Ljubo Čupić. Niđe mu lika nijesu prikazali ali taj se i dalje smije bez mane i straha a njih je strah i da ga pomenu. To je Crna Gora koja ga nije ni proglasila herojem već Tito lično. Svojim osmijehom slobode pokazao neku novu, moderniju Crnu Goru ali ova se još nosi demode. Heroji ove Crne Gore su većinom gunjaši i plaćeni patriote. Još ih nijesu obrijali i ako imaju britvu na vrhu. Smrt fašizmu sloboda primitivizmu. Ma nosite se more u… prč!

 M.R.Š