OTVORENO PISMO RISTU RADOVIĆU

Dear Risto,

Procıtaj makar Bibliju, ako nista drugo. 

Kao Crnogorka koja je nekim čudom pretekla tvoje anateme, zakivanje Dukljana za most i kletve,  ali pod udarom medijske hajke, zbog “iskazane netrepeljivosti i nepıstovanja” prema svemu sto predstavljas, imam potrebu da se obratim, ne Tebe radi, vec da bih rekla nepobitne istine. 

Takve kao što si ti, sam Hrist je osudio i prokazao:

“Čuli ste, da je bilo rečeno starima: Ne ubij! Ko ubije, bit će kriv sudu. A ja vam kažem: Svaki, koji se gnjevi na brata svojega, biće kriv sudu. Ko rekne bratu svojemu: Budalo! biće kriv visokomu vijeću. A ko mu rekne: Bezbožniče! biće kriv ognju paklenomu.” (Matej 5; 21-22)

A koliko puta se iz usta tvojih, o dragi Risto, začula svaka gnjevna uvreda na račun mnogih od braće tvoje; koliko si tek puta mnoge nazvao “bezbožnicima”? Hrist reče i ovo: “Usta govore ono čega je srce puno”. A tvoje je srce izgleda puno krvoločnog gnijeva, ogorčenosti i prokletstva. Kriv si ognju paklenome, bez ikakve sumnje. Ne bih ti bila u mantiji kad se sretneš s Bogom. Ali ti si samo kolovođa te mantijaške mafije paklenika, te vrste hubrisa koja sebi pripisuje neki božanski mandat, a koju je Hrist takođe prokazao i sledećim riječima:

“Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleća ljudska;.. šire svoje amajlije, i prave velike skute na haljinama svojim.I traže začelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama…. I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan Otac koji je na nebesima.” (Matej 23, 4-9)

A zar nije ovo savršen opis te svešteničke, okupatorske kaste koja je razboljevala ljudski um hiljadama godina. Te privilegovane klase koja se oduvijek samo hranila ljudskom krvlju i patnjom dijeleći nas i zavađajući na osnovu maglovitih apstrakcija i izobličenih mitoloških predstava, čije ste značenje i svrhu odavno sahranili kako ne bi svjedočila protiv vas. Isto tako besramno, sopstvene “svete spise” zloupotrebljavate da bi opet prokleli crnogorsku đecu koja su se pojavila na LGBT paradi, riječima Jovana Krstitelja: “Svako drvo koje ploda ne daje, siječe se i u vatru se baca”. A Krstitelj je tim riječima opisao upravo, vas jalove prikaze i utvare koje strahom pokušavaju da uspostave autoritet i porobe ljudska srca.

Hrist reče: “Još ste čuli, da je bilo rečeno: Ne kunite se nikako, ni nebom, jer je prijestolje Božje. Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovim, ni Jerusalemom, jer je grad velikoga cara. Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlake jedne načiniti bijele ili crne. Nego vaša riječ neka bude: Da, da – ne, ne. Što je više od toga, oda zla je.” (Matej 5, 33-37)

A koliko puta si se ti Risto zakleo ćivotom sv. Petra Cetinjskog, moštima Vasilija Ostroškog, nebom i Bogom?

Bog mi je ispunio želju da se vidim s tobom oči u oči, pred sudom za govor mržnje.

Na kraju, kao “dukljanka” ti kažem, da hram nije zlatni krst i palata, već dom slobode i strpljive istine. Odosmo prijatelj i ja, iz onih vremena na Cetinje, on pred važno službovanje, ja kao najodaniji asistent. Cetinje k'o Cetinje, miriše na dom kojem se duša vraća. Par srdačnih razgovora (moglo se sjajem u očima razgoarati)… Jer ništa se u nama nije promijenilo, promijenilo se vrijeme…Kada se nebo skupilo nad gradom, krenusmo putem na grudu i tu diše vladičanski dom. U tom kutku istorije, što se k'o izbijeglica iz besmisla šćućurila u par kvadrata krša, osjetih svu moć istine crnogorske. U slobodi čeka slobodu.

Mirna Nikčević
(Bivša savjetnica u MVP CG)