MONODRAMA iz Gorskog Vijenca
/ Tv uživo!/
Današnji vladika crnogorski stoji na deponiji smeća. Deponija je od opušaka, ambalaža od cigareta, ćikova od džointa, kanistera od naftnih derivata, dokaza o propalim privatizacijama, poništenih ugovora. Iz tog otpada već klijaju novi izdanci, rastu i cvjetaju. Vladici prilazi snimatelj i kači mu mikrofon ’’bubicu’’. Ukriva ga ispod ođela da se ne vidi, da bi se stvorio utisak da vladika ne priča u kameru već sam sa sobom baš kao u Gorskom Vijencu. Snimatelj se vraća i staje iza kamere. Širi kadar da se vladika vidi u svoj svojoj veličini i da se vidi na čemu stoji. Snimatelj kaže: ’’ide kamera’’. Tog trena iza vladike zabrunda kamion ’’Čistoće’’ istovarajući novi kontejner prijava za organizovani kriminal i korupciju. Umjesto da završe u Tužilaštvu, završavaju na deponiji. Vladika se ne osvrće na to već govori; međ’ svima kao da je sam.
Đe je zro klicu zametnulo
Onđe neka i plodom počine.
Je li instikt il duhovni vođa
Ođe ljudsko zapire poznanje.
A ja šta ću ali sa kime ću
Malo rukah malena i snaga
Jedna slamka među vihorove
Sirak tužni bez iđe ikoga
Plema moje snom mrtvije spava
Suza moja nema roditelja
Nada mnom je nebo zatvoreno
Ne prima mi plaća ni molitve
U ’Ad mi se svijet pretvorio
A svi ljudi pakleni duhovi…
Da je iđe brata u svijetu
Da zažali ka’ da bi pomoga… ?
Pošto je direktan TV prenos na te riječi narod prilazi trkom stiže svom gospodaru da mu pomogne u nevolji. Kamerman širi kadar i vidi se kako se narod utrkuje sa svake strane da podržii svoga vladiku. Jedan glas iz mase zadihan, obraća se vladici ’’ka iz glave cijela naroda’’ :
Prvi glas:
Što se mrčiš kad kovati nećeš
Što zbor kupiš kad zborit ne smiješ
Da li ovo svetkovanje nije
Na koje si pozva Crnogorce
Da čistimo zemlju od lupežah.
Drugi glas:
Vrana vrani oči ne izvadi
Sve je pošlo đavoljijem tragom
Žališ neke a ne znaš što žališ
Domaćima tobož da s’ umiliš!
Treći glas:
Ne smijemo činit što činimo
Ne smijemo javit što je javno!
Kako bi im zapa da te mogu
Živu bi ti ruke zavezali
Da te muče da srce naslade.
Na te riječi upada policija na zbor i pendrecima razagoni narod. ’’Mrš kući! Mrš! Mrš! Mrš! Vi ste protiv Crne Gore!’’ Čuju se zvižduci, uzvici i jauci. Narod nestaje iz kadra. /Zatamnjenje/