Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

NJEGOŠ

Njegoš je najviđenija ličnost svoga vremena među pjesnicima i državnicima. Evropa do njega nije imala stasitijeg vladara i glasovitijeg pjesnika na vlasti. Njegoš je oličenje ideala Platonove ’’Države’’; Mudrac na čelu! Njegoš je Govorio šest jezika a prevodio sa četiri. Đe god bi odsjeo, čekali su ga. Đe gođ bi pošao, pratili su ga… Od Napulja i Rima do Beča i Sankt-Peterburga. Bio je najznamenitiji reprezent male suverene države, koju je svijet tražio na mapi, kao Zadnju Poštu Slobode na porobljenom Balkanu. Danas bi rekli; bio je zvijezda evropskog neba i ako nije bilo ni Javnog servisa, ni Pobjede, ni Vijesti, ni Dana današnjega.

Njegovo djelo, osobiti stas i ubojiti glas, bili su jedina i najača glasila, koja su Crnu Goru i Njegoša promovisali u tom svijetu i vijeku. Čovjek mimo druge!  ’’Vladar među pjesnicima i pjesnik među vladarima.’’

***

’’Išli smo na Kapodimonte, odakle je prekrasan izgled. Pohodili smo Kasteldovo (gradić Jajac). Ja sam bez Vladike, sa drugim društvom išao na ostrva i neka obližnja mesta. Svuda je lepo i svuda sam se lepo proveo.

Ovih dana se rodio kralju sin, što nije nikakva znamenitost, i što neće nijedan putnik u svoj dnevnik zapisati. Ni ja, ne bih ga spomenuo da nisam tom prilikom čuo jednu poslovicu. Kad topovi oglasiše da se krljica porodila, Vukalo reče Đuki: ’Sad će ovi princ za petnaest dana postati đeneral.’ – A Đuka mu odgovori: ’Lako je onome bit svetac kome je bog otac!’ – Samo zbog ove poslovice, koju sad prvi put čujem, spomenuo sam ti rođenje kraljevog sina.

– Vladika je pisao i čestitao kralju; isto tako pisao mu je i ranije, kad mu je strac, knez od Salerna umro, i izjavio mu je svoje sažaljenje. Kralj mu je (Njegošu) odgovorio svojeručno: da se oseća ublaženim u svojoj tuzi ka vidi da tako odlična i velika lica s njim dele tu žalost.’’

 

’’Pisma iz Italije’’ u Neapolju, 1851.                                                          Ljubomir Nenadović

Prch.me