NJEGOŠ
Njegoš je najviđenija ličnost svoga vremena među pjesnicima i državnicima. Evropa do njega nije imala stasitijeg vladara i glasovitijeg pjesnika na vlasti. Njegoš je oličenje ideala Platonove ’’Države’’; Mudrac na čelu! Njegoš je Govorio šest jezika a prevodio sa četiri. Đe god bi odsjeo, čekali su ga. Đe gođ bi pošao, pratili su ga… Od Napulja i Rima do Beča i Sankt-Peterburga. Bio je najznamenitiji reprezent male suverene države, koju je svijet tražio na mapi, kao Zadnju Poštu Slobode na porobljenom Balkanu. Danas bi rekli; bio je zvijezda evropskog neba i ako nije bilo ni Javnog servisa, ni Pobjede, ni Vijesti, ni Dana današnjega.
Njegovo djelo, osobiti stas i ubojiti glas, bili su jedina i najača glasila, koja su Crnu Goru i Njegoša promovisali u tom svijetu i vijeku. Čovjek mimo druge! ’’Vladar među pjesnicima i pjesnik među vladarima.’’
”Od ovako nežne slike (Rafaelovo ”Preobraženje”), posle nekoliko trenutaka, dođesmo pred mromornu grupu (skulpturu) Laokona, sveštenika Neptnova. To je jedna od najčuvenijih statua što je igda od mermera istesana. Velika zmija uvila se oko Laokona i njegova dva sina kojima je on u pomoć dotrčao, i, ujedajući ih, uvila se oko njih tako da je strahota pogledati ovu borbu i one muke. To je tako vešto predstavljeno, da čovek zaboravi da je to od kamena; čini mu se da ih gleda žive. Čisto osluškuje da čuje pisku zmija i jaukanje dece i njihova oca. Ova, u svom rodu nenadmašna statua, nađena je u Rimu, u zemlji pre trista godina; a ima više od dve hiljade godina kako je načinjena. Jedni drže da je veštak izrezao ovu statuu po stihovima i eposu Vergilijevom, a drugi opet kažu da je Vergilije gledajući ovu kamenu grupu, one svoje stihove napisao. Vladika se nije dugo zadržavao pri ovoj statui; grozne predstave ne može da gleda, one ga nevesele. ”To bi – reče – Omer-paša, ili koji od turskih sultana, namestio u svojoj trpetariji da slađe ruča.”
”Pisma iz Italije”, u Rimu, aprila 1851. Ljubomir Nenadović