NJEGOŠ

Njegoš je najviđenija ličnost svoga vremena među pjesnicima i državnicima. Evropa do njega nije imala stasitijeg vladara i glasovitijeg pjesnika na vlasti. Njegoš je oličenje ideala Platonove ’’Države’’; Mudrac na čelu! Njegoš je Govorio šest jezika a prevodio sa četiri. Đe god bi odsjeo, čekali su ga. Đe gođ bi pošao, pratili su ga… Od Napulja i Rima do Beča i Sankt-Peterburga. Bio je najznamenitiji reprezent male suverene države, koju je svijet tražio na mapi, kao Zadnju Poštu Slobode na porobljenom Balkanu. Danas bi rekli; bio je zvijezda evropskog neba i ako nije bilo ni Javnog servisa, ni Pobjede, ni Vijesti, ni Dana današnjega.

Njegovo djelo, osobiti stas i ubojiti glas, bili su jedina i najača glasila, koja su Crnu Goru i Njegoša promovisali u tom svijetu i vijeku. Čovjek mimo druge!  ’’Vladar među pjesnicima i pjesnik među vladarima.’’

”U Rimu poslužilo je Vladiku dobro vreme i dobro zdravlje. Otkako smo ovde, niti je bilo oblačnog dana, niti se Vladici vraćao kašalj. Pored svega mnogoga hodanja i voženja, nigde se nije potužio da je umoran i da nije mogao spavati. U Neapulju mnogo je noći zbog kašlja proveo sedeći u stolici. Gledanje znamenitosti po Rimu vrlo ga zanima………………. ”

”Sve smo videli, no žalosti naše, nismo videli papu. Vladika neće da mu ide, premda bi ga papa, kako nam je došlo do znanja, primio kako on (Njegoš) hoće. Vladika nije u Rimu gotovo nikome išao u posete. Njemu je dolazilo više znamenitih i velikih ljudi, osobito Rusa, među kojima je bio ruski poslanik i knez Čevčin, stari Vladičini poznanici. Mnogi fratri i sveštenici iz Hrvatske, Slovenije i Dalmacije, koji su ovde po manastirima, ili se inače u službi nalaze, pohode Vladiku. Oni se vrlo raduju kad vide kako Vladika, nezavisno od vere, govori o rodoljublju i o jedinstvu našega naroda. Oni vide da veri nije protivno ljubiti svoj jezik i svoj narod. Godine 1848. nije prošla bez koristi¸ona je svakom slovenskom srcu podigla oltar narodnosti i užegla kandilo pred njim. Svuda se ponavljaju reči (Vladičine), ne gledajmo ko se kako krsti, nego kakva krv u njegovom srcu teče.”

U Rimu, aprila 1851.

”Pisma iz Italije”                                                                                             Ljubomir Nenadović

Prch.me