IPAK, U PITANJU JE NAROD

O izdaji je riječ. Iako sam o tome pisao ponovo ću! A zašto ne ponavljati, kad je moga i Ciceron: ”Historia est testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis.” (Historija je śedok vremena, svijetlo istine, život śećanja, učiteljica života, glasnik trajanja.) Uzalud! I Rim je imao izdajnike, brutalne kao Brut. Ali krenimo od sebe. Jesu li Crnogorci skloni izdaji? Jesu! Toliko su skloni da je ne možeš ukloniti. Ozakonjena je demokratijom. Ne ovom na koju se pozivaju baš oni koji izdaju, već legitimisani izdajnici s koljena na koljeno, od kojih CG pati u nastavcima. A o kome i čemu sam pisao? Pa o tome da je Njegoš kao književni testament ostavio ’’Šćepana Malog’’. Objavio ga je na potonju uru da nas opomene na izdajstvo kao teško otuđivu tekovinu. ’’Gorski vijenac’’ je objavio ranije, kao stimulativ za odanost svojoj slobodi, dajući Crnogorcima kroz mudrost naputak da su u prednosti nad ostalim narodima iz okruženja. Oporuka nije pomogla… i kao da ništa nije poručio. Izdavali su Crnu Goru i tad ka ikad, ka’ i sad…najviše oni koji ga nosaju po litijama. ’’Šćepan’’ je i danas Rus… Putin samo što nije proputio. ’’Deputati’’ su mu tu i odavde. Ako ga ikad smaknu tamo namaći će ga ovamo. I mališa je ka Šćepan.

Niko ne gine za svoju zemlju kao Sloveni, (na milione!). Svi saveznici Zapada su imali manje vojnih žrtava nega sama ex Jugoslavija u II svj. ratu. A ako bi Zapad izgubio na desetine miliona kao Rusi, ne bi ga bilo. Po tome je ta civilizcija tekovina napretka, koju nikako da stekne Istok. Oni, na istoku, bačaju ljude ka klikere. Ali ni od jednog naroda na svijetu, svoja zemlja ne gine, kao ovđe od svojih. A književnost, koju napominjem kao umjetnost života, ispada da je to samo razonoda za dokone. Uzaludan je i Andrić! Njega ne voli niko od onih koje je opisao! A opisuje sve pod ovom balkanskom kapom. Krleža je još gore prošao. Bio je direktniji od Andrića. Rusi su ponosni na rođenog Ukrajinca Gogolja. Svojataju ga bez imalo ostatka za Ukrajince. A danas ka’ ikad Rusi oživljavaju mrtve duše , praveći od države svemoćni spahiluk a od prvog državnika, spa hiju-tiranina i svoje i tuđe zemlje. Soljženjicin je pobjega od zla domaćega na Zapad kao u spasonosno utočište. Kasnije ga je (nakon dodjele Nobelove nagrade) izružio i vratio se podoban na svoj Istok, iako ga je iskaišao na paśe obojke u svom djelu, cjelokupnom! Desitine i desetine uvodnih stranica (Arhipelaga Gulag) je posvetio vještini i tradiciji urođenog ruskog potkazivanja, poslije koga se prokazani 100% gube u gulage. To je vjekovima jedna od najrazvijenijih ruskih djelatnosti; od kućnog praga do državnog  gulaga. (U odnosu na broj stanovnika, u nekim vremenima, Crna Gora ima približan srazmjer u špijanju.)

Fjodor Dostojevski (dubljim porijeklom Ukrajinac) je od takvih djelatnika svojedobno prokazan kao žestoki protivnik samog cara (Nikolaj I) pa je završio u Sibiru. Život mu je na koncu visio o niti, ali se nije prekinula, pomilovan je. Poslije toga se obrnuo onome od čega je umalo stradao, velikodržavlju i glorifikaciji carizma, pravoslavlja i ruskog nacionalizma. U Dnevnik iz 1865. je zapisao kako će ruski narod uljuditi svijet. Njegovi ”Zapisi iz mrtvog doma” puni vlastitog iskustva su bili stvarni i literarni uzor svim kasnijim gulazima. Zapisao je: ”Nalazim da navika može i najboljeg čovjeka pretvoriti u grubu i tupu životinju.” Tako i dobra umjetnička pripovijest se može ponoviti kao loša povijest u različitim varijantama. Dakle destrukcija!

Taj je izraz upotrijebio i ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov u vezi sa eventualnim III svj. ratom, pa keže da bi ”bio destruktivan” zbog upotrebe nuklearnog oružja. Toliko puta sam i ja koristio tu riječ ali ovoga puta sam posegao za njenim značenjem u rječniku da vidim ima li smisla moje razumijevanje značenja. Jedini smisao je razaranje, uništenje, pustošenje  itd. Dakle razuriti sve. To rade Ukrajini! Za ovog diplomatu to nije ništa kad se ne tiče razaranja Rusije. Da li je moguće da su ovakve ništarije bili prijatelji crnogorske diplomatije? I sad je isti, prijatelj crnogorskih neprijatelja.

Tako se nama ne ponavlja samo prošlost već i sadašnjost, i budućnost! Budući da nijesmo dovoljno naučili od prošlosti, mogli bi nešto naučiti i od budućnosti. Nikad je nijesu imali oni koji su je očekivali kad im je savremenost bila ovakva kao naša danas. Devedesetih, mlađe i srednje generacije bile su mnogo agilnije i uticajnije na stvarnost, ali nijesu uspjele da tu, od tuđeg nacionalizma trudnu javnost, ubijede u očigledan nazadak. Evo ga, u njemu smo! A nazadni nas vode u napredak najvećeg oružanog sukoba u Evropi od II svjetskog rata.

Pored ovoliko ustanovljenih experata koji su se dugo i uporno nastanjivali u crnogorskoj politici (i stanili je do dna), u Crnoj Gori ni Isak Njutn ne bi mogao da se zaposli, jer je dokazao da zemlja koja nas je rodila, privlači! Bez obzira što bez njegovog zakona zemljine teže (gravitacije) ne bi mogli ni hodati po svojoj zemlji. Ali nama su uhodale izdaje pa uhode kolo vode. Šćepan Mali je bio veliki, kakvi patuljci nad nama vladaju. Nije spas ni u činjenici da …Onaj ko tuđinu, kao pas vjerno služi, kao pas i zasluži!  

                                                                                                                                             M.R.Š.

P.S. Kako je povod za ovaj napis, pored ostalog, inspirisan ratom na Ukrajinu, evo izvoda iz pisma Gogolju (1847.) Visariona Bjelinskog filozofa i velikog književnog kritičara koji je prvi prepoznao Dostojevskog: ’’Nijesu Rusiji potrebne propovijedi (naslušala ih se) a ni molitve (ponavaljala ih je uvijek iznova), već buđenje ljudskog dostojanstva u običnim ljudima, vjekovima izgubljenim u blatu i đubrištu. Potrebni su joj prava i zakoni, ne u skladu sa učenjem crkve, već sa zdravim razumom; potrebno je strogo poštovanje tih zakona, koliko god je to moguće. Umjesto toga, Rusija predstavlja užasan prizor zemlje u kojoj ljudi trguju ljudima…’’ I jedna napomena V. Bjelinsog; pisac za razliku od naučnika “ne dokazuje istinu, već je pokazuje!”

                                                                                                                                                  M.R.Š.