Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

DUGE CIJEVI I PANCIJERI

Bilo je nekoliko dobrih slika i prilika Crne Gore prilikom ustoličenja Joanikija. Ove su bile dominantne!

Hram u Podgorici u totalu a u prednjem planu s lijeve strane slika Sv. Save koja nam je došla glave. Sva dinastija Petrović u pozadini, u drgom planu u mejk-ap izdanju. U tv kadru, takođe u prednjem planu, dan uoči ustoličenja Joanikija, ministar kapitalnih investicija  Crne Gore, M.Bojanić. Pristupio je da podrži kapitalnu izdaju Crne Gore iz prvog reda. Ponekim Lješnjanima to ide za rukom ka'da su iz Kuča a ne iz jedne od četiri Nahije koje su tvorile i stvorile Crnu Goru. Prije stotinjak godina, u vrijeme Božićnog ustanka, jednom njegovom prezimenjaku (objavio akd. Niko Martinović a ponovio J. Brković) iśekli su jezik na fete, ka krastavac za salatu, jer je skrivao komite. Ostao je bez jezika ali ne bez glasa za Crnu Goru. Njegov ne daleki potomak (ne daj bože rod?) śednikom u prvom redu isplazio je jezik svojoj Crnoj Gori. (Plaženje je, inače, osobina nedoraslih i inferiornih).

Protekla vlast, kao i tekuća, s izbjeglicama i izdajicama devastirala je 30 god. Crnu Goru. Znalo se još davno koja je ura, ali i da će ta URA doći. Morala je doći kad odavno znamo i pričamo… da na kraju mora da ispadne tako… već nikako.

Onih godina, koje sad izbijaju na nos, ona vlast je nekom obogaćenom nesoju izbjeglici, dopuštila da devastira i Ivanova Korita, mjesto istorijske Narodne skupštine iz doba Vladike Danila i Gorskog Vijenca. Ti ukletih ‘90-ih  taj je nesoj-izbjeglica uz pomoć domaćih obogaćenih nesoja, improvizovao kič biste Dinastije Petrovića. Postavio ih je u poretku ‘kola srpskih sestara’ i blizu šume da  lakše strknu u četnike kad dođe momenat za to. Eto ih sad iza četničkog hrama u PG na vječnoj straži, jer je uvozni Srbin, na mjestu Crnogorske skupšine pod Lovćenom, utemeljio ubjegličko Srpstvo. Dakle, sada ‘srpski svet’ kao kakv slet igra po Crnoj Gori na crna jata a krenuli su blagovremeno u zla doba i vremena, ispod Lovćena.

Kako je današnji srbovladika Jao-nikije ušao na Cetinje, tako su ušli Srbi 1918. pa Italijani 1941. s tom razlikom što su oni bili okupatori a ovo su autentični izdajnici pod bezbijedonosnom logistikom domaćih podanika, vojske, policije i četničke koalicije. Kad se to desilo crnogorskoj državi ‘918. a drugi put razdržavljenoj Crnoj Gori ‘941. izbio je ustanak. U prvom su izginuli Crnogorci a u drugom su i okupator i domaći izdajnici. Srbi bi u svojoj lascivnoj doskočici rekli… I opet će ako bude sreće! Možda će neko, autora ovog teksta, od strane ovih vladalačkih ćutuka, zbog ovakih ‘huškačkih’ asocijacija naprečac pozvati na odgovornost. Ali srpske nacistoidne paralele iz povijesti su neophodne i neizbježne. Čak to i priželjkujem da ih pred sudom,  u ime naroda, prozovem izdajnicima najgoreg soja i tuđeg kroja.

Onaj vazdušni most sa Rumije iz 1995. morao je jednoga dana dokučiti ‘drugu’ obalu pod Loćenom…a možda i do vrh njega. Ko to nije znao i prepoznao ne zaslužuje da upravlja Crnom Gorom, nikad više. Na tom ispitu pali su svi savjetnici i akademici i svi univerzitetski poslenici od te struke i stranke. Sve ih je postavljala vlast ili u najmanju ruku promovisala. Jedan od ključnih savjetnika iz vrha vlasti (koja je sad na dnu) je pred lanjske izbore autoritativno rekao kako će sve to ‘biti dobro’ a sad mu se to dobro na dom rasprtilo. Ne znamo đe je sada, ali sam siguran da i dalje predaje na univerzitetu, iako mu nije dobro u glavi. Zaglavio je u neznanju a još više u nerazumijevanju političke istorije na ovim prostorima. Taj je improvizovana predavanja drža je i političarima ‘a la kart’. Kad su taj servirani ‘specijalitet kuće’ pokusali ispovraćali su i džigerice. Pa ću se sad poduprijeti jednim izumrlim epskim pjesnikom iz prošlog vijeka koji je po narodski slabe ‘učitelje’ ovako satirisao: ”Šta će reći jadni đaci kuku majci, kada vide profesore kako pišu i govore?”

Uglavnom, Crna Gora se primakla onoj kategoriji koja se i u regionu i od Evrope (nad)gleda kao siroče ”Sirak tužni bez iđe ikoga…Pleme moje snom mrtvije spava…Suza moja nema roditelja.” Da ima i staratelja bilo bi donekle utješno, ali nezavisnoj državi nema utjehe… Pa opet da se pomognemo Njegošem kad je već sve, zaludu, reka o nama. On kaže za Crnu Goru Vladike Danila da je i ”bez nadziratelja”…i tako naredna tri vijeka bez lijeka! Stalno u srpskom snu. Uspavali su je neznalice na svakom mjestu koraku i nivou. Crnogorskoj oskudnoj i ubogoj inteligenciji od Univeriteta do akademije CANU, bliža je romantičarsko perverzna poruka, bez ikakvog utemeljenja u stvarnosti. ”Onamo ‘namo za brda ona…” nego ovamo za brda ova kad ih već imamo na pretek. Ajmo još jednom da parafraziramo i malo korigujemo Njegoša… Neznanje je car zla svakojega, pa stoga i ne treba dužiti kad znamo da smo na kratkoj stazi do (bez)cilja, koji je prepoznatljiv odavno. Prepuštili smo se, dobre volje, onizima za koje sam, u svojoj knjizi utisaka ‘Prčizmi’ zapisao: ”Tako je kako je. Što viši primitivac to veći Srbin.” Okupirani smo iznutra od spolja potkupljenih.

P.S. …Ali, biti na kraju u pravu, jednako je kao i biti na početku u krivu.

                                                                                                            M.R.Š.