BRADATA VLAST

Zaraslima u bradu se ne vidi obraz, pa s toga bradata vlast obraza nema. Kod tako zaraslih se ne može prepoznati niti stid, niti sram. A takvi i nemaju te osnovne premise koja dijeli ljude i neljude. Kad je kralj Nikola za postavljenje jednog plemenskog glavara u okolini Nikšića, zatražio od pouzdanih i uglednih Crnogoraca da mu kandidata ukratko opišu, poslali su mu još kraći i brzi odgovor, najbliži latinskoj sentenciji:”Od boga se ne boji, od ljudi se ne stidi!” Nije ga postvaio, već izostavio iz svog glavarstva. Sada su nam izostavljeni svi izreda postavljeni za glavare. Ti nam uvode vjeru za večeru. I ne uvode vjeronauku u škole već još gore, škole u vjeronauku. Znaju da je to najbolji način da nam đecu uvjere, od malih nogu, da nijesu Crnogoraci te da takvog naroda nema i da nikad nije postojao. S bogom do škole, s bogum do Skupštine, s bogom do i izvršne vlasti…s bogom do obagaljivanja svih institucije države, znači Zbogom Crna Goro! Ipak je najgore što su naumili de se ide k bogu od malih nogu.Prema tome država se mora i izučiti i naučiti a mi o njoj, koja se zove Crna Gora, malo zanamo. Neki istoričari su je pretvorili u svoj učinak kao da su stvorili oni nju a ne ona njih. Odradili su je kao pripravnički staž za rad u vlasti, na neodređeno vrijeme.

Previše je crnogorskih uzdanica priješlo na tu bandu pa se sad brendiraju na ćirilici a i bradu (za)puštaju. Ćirilica im prodaje kvalitet a ne proizvod. Ovo što sam napisao je malo zakukuljeno ali to zamuljivanje Crnogaca je sve viđenije. Tek će te ih viđeti. Ali da pojasnimo, ćirilica je neotuđivo crnogorsko pismo jednako kao latinica koja je postala univerzalni multi kulturni i multi konfesionalni rukopis. Ali ćirilica je postala ne nacionalno već nacionalističko pismo. Ćirilica iber ales, dobija ozbiljne nacističke konture. Sve je prilagodljivo u kameleonskoj farbi Crnogoraca da budu u svemu tuđem prije no iučemu svome.

Prvi ozbiljniji skup na više kolosijeka konačno je krenuo ove neđelje. Udešen je tako da se odigra noću, mada ne bi bilo zgorega da u daljim nastupima krene i za dana. Moraće, i po danu i po noći, ako organizatori misle da ustraju. Trebaće i da osviću na udarnim mjestima, jer ovđe je i dnevni mrak ravan noći. Zabroždila je država u građansku nečast. Kad država nečasno tretira svoje građane, građani postaju još nečasniji državljani. Isto je i sa lopovlukom. Ako ih potkrada država oni će nju, još i više! Ništa kao nepoštenje ne saobraća u svim pravcima. No u nas to i nije lopovluk, to je hohšapleraj. I vlastiti ustav su potkrali nezaustavljivi namjesnici.Stoga je na toj saobraćajnici takva gužva. Svi oće da se ukrcaju tamo. Neustavnost  je razarala carstva i imperije, čak i civilizacije…do nestajanja. Crnu Goru malu i iznemeglu, pred tim pošastima lako je učiniti nestalom. Ona više nije na stramputici, već na litici. Na ovakvim skupovima mora se govoriti iz glave cijela naroda, bez pisma i rukopisa, ali ne napamet već s ozbilnom pameću i znanjem šta joj se dešavalo i koliko puta joj se udes ponavljao. Referendum o nezavisnosti je ubjedljivo izveden pred cijelim svijetom, ali sa ove distance liči na kampanju koja je provrela kao proljećne vode i presahla kad je presušila pažnja na značaj tog visoko dometnog plebiscita. Tekovine su mu zapuštene pa zaboravljene od onih koji su ih stekli pa utekli od njih. Mora doći do istrage svih prestupnika bez razlike na naše i njine! Ako se to postigne dobiće se mnogo, ako se to upušti izgubiće se sve. Na mitingu su se čuli i neki uvredljivi povici, ali za kratko. Ućutkani su još kraće. Nije smisao u prozivanju a pogotovo ne u uvredama.Treba se dozvati a ne druge prozivati, jer spisak za prozivku je predugačak, duži od mitinga u bulevaru Sveca. Ne svetiti se nekome a posviti se svakome za bolje od ovoga najgorega.  Zbog toga Crna Gora opet biva polaznik na put za koji se mislilo da je već prijeđan.Sad se ispostavilo da nijesmo mrdnuli s mjesta. Mnogo je potrošeno i vremena i generacija da bi se pokazalo kako je Crna Gora krenula stramputicom umjesto svojim putem, pa je ostala nedovršena kao autoput koji završava makadamom.

Stigli smo prebrzo od dvora do ponora. Izgubili smo prijesto a to je bio Cetinjski manastir. Bio je i dvor, i hram, i škola vjere u Crnu Goru. Nije imao ni zlatne, kupole ni zlatne krstove, niti ikakvog ukrasa do časne riječi. Sve što je crnogorsko sad smo zamračili da bi tuđinu šljeme pozlatili. Crnogorsko pravoslavlje obezvjereno svetosavljem uz zdušnu podršku bezdušnih Crnogoraca. No zna se, da niđe nema mraka ka tamo đe bliješte pozlaćene kupole. Ali to i nije neka utjeha ako se ne krene s mitinga u pohod s riječi na djela koje nije iskopnilo vrijeme…”Postojaće Crne Gora dok je mora pod Barom i Kotorom…” itd! Ako se ne obrnemo toj poruci, neće je biti, ostaće samo da je vječno ”itd”…!

P.S. Postoji brada zvanja, brada znanja i brada sranja. Ova treća je na prijestolu!

                                                                                                                                   M.R.Š.