DOMAĆI ZADATAK – Zapisi Nepismenog Pisca
MOJA DOMOVINA
U moju domovinu se puca svakog dana od nove godine pa na dalje. Zbog toga od ove godine ne očekijemo ništa drugo osim pucanje do kraja. Oće li moja domovina pucati po šavovima ili po ljudima to se ne može reći na početku a na kraju će bit kasno. Neki ljudi su već pukli, neki će tek pucati a najgrđe će proći oni koji puknu zadnji. Potonja se broji. Zbog toga od Nove ne očekujemo ništa novo osim dane koji su neizbježni. Moja domovina je sva u duplikatima. Sve što bi trebalo da bude ujedno, sve je udvoje. Sve što se desi jednom može još jednom. Tako nam je i nova godina dupla.
Kad slavimo opštenerodnu novu godinu mi smo samo tada sa svijetom, u svemu drugome smo mimo svijet. Prva nova godina, koja dolazi svakome, slavi se kao svetkovina a druga koja dolazi samo nekome, slavi se kao vojna vježba… iz svih oružja. Pali! Kad bi neko gleda odakle se puca za drugu novu godinu, tačno bi viđelo ko puca u domovinu. Uskoro bi se moglo desiti da imamo više novih godina no preduzeća koja nešto preduzimaju. Za sada imamo svoju i srpsku. A možda ćemo imat i treću. Tu su Kinezi. I oni imaju svoju. I njima treba dozvoliti da je slave jer su nam došli da nam izgrađuju zemlju. Kad je dozvoljeno, onima koji nam je razgrađuju, normalno je da se dozvoli i onima koji pokušavaju da nam je izgrade. Pokušali su više puta ali s nama puta nema. Živjeli Kinezi i srećna im Nova Godina i ako s mjesta nijeste mrdali.
P.S. Mora da su besposleni Kinezi čitali Zidanje Skadra i shvatli da se u istoriju može ući i kad se ništa ne uradi. Živjeli ka niko naš.