BLAŽO JOVANOVIĆ
(Pola vijeka od smrti).
Antifašista i Narodni heroj Drugog svjetskog rata. Prvi Preśednik Vlade Narodne Republike Crne Gore (1945-1953), Preśednik Skupšine Narodne republike Crne Gore (1954-1962), Preśednik Ustavnog suda Jugoslavije (1963. do 1975.)
Iz govora na osnivačkom kongresu Komunističke partije Crne Gore 1948. :
„Crnogorski narod se nije osjećao srpskim onako kako su to mislili velikosrpski hegemonisti u Srbiji i njihovi korteši u Crnoj Gori; on se i tada osjećao posebnim u nacionalnom smislu, on je već bio izgradio svoju nacionalnu državu, iako, istina, znatno kasnije nego srpski narod u Srbiji. Crnogorski narod je vjekovima živio u posebnim istorijskim uslovima, različitijim od onih pod kojima je živio narod u Srbiji. Ti posebni istorijski uslovi učinili su da on postane drukčiji od srpskog naroda u Srbiji, da se osjeća drukčijim, jer svi činioci koji naciju čine nacijom djelovali su u tom pravcu da se on nacionalno razvije posebno i da se osjeća posebno u odnosu na srpsku naciju.
U periodu takozvanog ujedinjenja crnogorski narod se, uglavnom, već bio formirao u naciju. On nije mogao i nije htio pristati da bude anektiran, da ga bez njegove volje inkorporiraju u jednu drugu državu kao običan srez.
…Uvrede i poniženja na račun Crnogoraca bile su svakodnevna pojava. Takozvani istoričari, u službi velikosrpskih hegemonista, političari i drugi bacali su se blatom na prošlost crnogorskog naroda, govorili su da su Crnogorci u Prvom svjetskom ratu izdali Srbiju, da su zaveli srpstvo za Goleš Planinu, da su „ženski napustili Lovćen“ i da nigdje u toku čitavog rata nijesu bili od koristi svojoj saveznici Srbiji. Crnogorce su boljele ove laži. Boljelo ih je to što se baca blato na njihovo časno oružje, na njihovu borbu, na njihova bratska osjećanja i solidarnost sa srpskim narodom u toku svih borbi do sada“.