LEKTIRA SUBOTOM

Pod ovim naslovom objavljivaćemo ekskluzivne tekstove pisaca sa ovih prostora, ili napise o njima, koji su odražavali prostora i karakter njihovog vremena, ili ga još odražavaju. Za početak dajemo u nastavcima „Bilješke o Andriću“ Radovana Zogovića, napisane 1963. a objavljen 1990.godine u Letopisu Matice srpske. Zogović je u svoje vrijeme bio bitniji Andriću nego Andrić njemu. Evo jednog kratkog izvoda iz tih dugo ukrivanih Zogovićevih „zabilješki“ koji je nakon 1948. bio izopšten, ne samo iz politike, već iz svake vrste javnog života (a bio je nezvanični ministar kulture FNRJ). Ovo je kratka  napomena, tek toliko, koliko da vas zaintrigira, ako nijeste čitali!

„Ja sam često pomišljao na Andrića: kad li ću susresti njega i kako li će on pri susretu postupiti? – pitao sam se, priželjkujući susret, strepeći od njega. Odgovor je došao u proljeće 1952. Andrić se pojavio u Kolarčevoj ulici, na pedesetak koraka od mene – išao je samom sredinom ulice, prema Trgu republike, meni u susret. Ja sam se obradovao, osjetio sam čak onaj mlaz u grudima koji se pojavljuje i nestaje na istom mjestu, ne raznoseći se po tijelu i od kojeg, ipak, moramo da priuzmemo vazduha. A Andrić, koji je dotle išao jednostavno, odjednom je, ne davši nikakva očitijeg znaka da me vidio, spustio očne kapke, velike i veoma vidljive, i počeo je da se kreće, da mi se približava, da me mimoilazi, onim hodom koji se za mimoilaženog ubrzava a za mimoilaznika usporava, traje dugo, i mimolaznik ga, to se vidi, sve vrijeme osjeća. Približavao mi se i prošao je važan, namešteno zamišljen, primjetljiv usred prepune ulice, kakav inače nije ili bar kakvog ga ja nikad dotad nijesam vidio.“

Poslije 1958, međutim, sreo sam ga više puta, i on je svaki put zažmurio ili je sagao, ili okrenuo glavu.

P.S.Ta igra žmurke, kad režim nekoga izopšti, još je aktuelna i u punoj snazi, be samo u Crnoj Gori. Za „ražalovanima“ niko ne žali, niti želi da im se javi a Crne Gora je majka lakog zaborava. Zato vlastodršcima svih profila i svake vlasti treba na vrijeme da „pa'ne na'm na ovi dan“!  

M.R.Š.