PRINCEZA DRUGA

Na sceni CNP-a odigrana je druga „Princeza Ksenije od Crne Gore“, 30 godina nakon prve. Rediteljka ista, protagonisti različiti. Od prve scene predstavu je gušila glomazna scengrafija, koja bi poput kakvih mramornih kulisa, valjda trebala da simbolizuje surovo zatočeništvo Crnogorskog Kralja izvan zemlje i kraljevine. Taj stilizovani dekor, krupan poput Gulivera „usitnio“ je gumce kao Liliputance, pa se stijecao dojam da se na momente nadgornjavaju s kulisama. Predstava je bezmalo igrana sa proscenijuma (kad je već dekor zarobio scenu). U takvoj impostaciji drama je više kazivana nego igrana. Uostalom može i tako! Pozorište se ne zove slučajno i kazalištem. Ipak i takvo kazivanje teksta, oskudno scenskom igrom, kazuje suštinu rediteljske namjere. Da dopre riječ, koja je bila presudna i prvoj verziji „Princeze Ksenije“. (Međutim za domet riječi u CNP problem je akustika, kao da je prilikom davnog renoviranja dvorane akustičar bio na službenom putu pa su neki djelovi dvorane gluvi.)   

Ako je ona prva „Princeza“ ostala kao jedna dobra pozorišna uspomena, ova je samo scenska opomena za novoprispjele generacije. Kako sam onoj prvoj posvetio ozbiljnu pažnju i prikaz pod naslovom „Plačkonji i pičkonji“ ovoj ne mogu posvetiti sličan naslov. Na onoj je ridala cijela sala nad sudbinom suverena i suverene Crne Gore. Na ovoj nije bilo plačkonja ali, ako sam dobro vidio iz pozadine, u prvom redu je śedio izvjestan broj državnih pičkonja koji se prilično trude da Crnu Goru razvedu od suvereniteta.

M.R.Š.