PORAŽENI PIŠU ISTORIJU

Ovo je prvi put da se ovakav naslov sunovrati u istinu. Poslije II svj. rata, Crna Gora je imala jedva nekolika procenta Srba. Tada su se Crnogorci izjašnjavali po ośećanju, a poslije Balkanskih ratova 90-ih, po predanju-da smo svi Srbi. Četiri rata (Slovenija, Hrvatska, BiH, Kosovo) su sve redom izgubili, a Crnu Goru bez rata dobili. Eto tako poraženi nam pišu istoriju.

U tu istoriju je 30 godina Crnogorce ugonila, “crnogorska” vlast i ugnala ih u nacionalnu recesiju, a nametnuti srpski entitet u progresiju. Ona vlast, ka nijedna druga, pa ni Petrovićka i komunistička, nije znala da se nacija ne gradi na iznimcima i trenucima, već na upornom svakodnevlju. Ni vlast minula, prije četiri godine, je posrnula po istom principu, misleći da se nacionalni identitet Crnogoraca može graditi na jednoj jedinoj pozorišnoj melodrami kakva je bila “Princeza Ksenija“, sva u sentimentu kao sapunica. A to je bio vladin projekat i nijedan više za tri decenije, za Crnu Goru. Za sudbinom Princeze, prolivene su grozne suze u gledalištu a nijedna za Crnu Goru u njenom staništu, nijedna! Samo su pojačavani kordoni policije u prijestonici Cetinje, kad su Crnogorci tražili svoj prijesto natrag u vlasništvo. Cetinjeski manastir je za Crnogorce otada, bio i ostao, kao neka varijanta mučenika „Al Aksa“.

Učite onda od Srba! Oni svakosatno, a ne svakodnevno drilaju sve naraštaje da se laćaju nacionalnog imena, što ide do nacizma. Crnogorcima nije dato da idu tako daleko u ekstremizam, ali su morali da stignu makar do nacionalizma. A oni nikuđ s mjesta, nikako da ga se late već svoj nacionalizam blate iz temelja. Nova vlast, kao u kakvom kupleraju, đe može svak sa svakim, isprostituisala je Crnu Goru do provincijskog burdelja. Na to su spali kupovni Crnogorci; prosti i zaostali, zadrigli bilmezi od šverca i kriminala. A takvi ne razumiju instituciju burdelja. Ne znaju da se u njemu ne zaslužuje no zadužuje ljubav, na određeno vrijeme. Tako se izlizala, kao sapunica, usamljena scenska misija princeze Ksenije. I za čudo, iako je bila nesporno popularna, od njenog zemana nam je pao procenat. Iako je autor ovih redova tada pisao objektivno o predstavi, jer je zaista dopirala do publike, pokazalo se da jedna lasta ne čini proljeće. Kao u onoj jesenjoj pjesmi: Odbjegle su laste daljina ih skriva, noć sve više raste dan sve kraći biva! A crnogorski nacionalni obdan, spao je na 41%, nešto kao suton. Da nam nije onoliko Bošnajka, Albanaca, Muslimana i ono malo Hrvata, Crnogorcima ne bi bilo utočišta u Crnoj Gori.

Hvala braćo manjine jer bez Vas ne bi bilo većine za Crnu Goru… a možda bi pala u postelju jer Crnogoraca ima jedva koliko za lijek.

M.R.Š