OJ NJEGOŠE KO TI NE ZAVIDI!?
13. novembra, 1813. rođen je Petar II Petrović Njegoš na Njegušima. Njegoš je jedan od najvećih pjesnika koji su ikad pisali na slovenskim jezicima. Srbi izričito tvrde da je on, isključivo, njihov pjesnik i ničiji više. Međutim i kad bi ga preveli na srpski, morali bi ga opet vratiti Crnogorcima na svakom sudu za ljudska prava samo na osnovu jednog jedinog stiha: ’’Đe je zrno klicu zametnulo onđe neka i plodom počine’’… Stih znači univerzalno i svevremeno pripadanje porijeklu. Čak i kad bi stih posrbili… ’’Gde je zrno klicu zametnulo onde neka i plodom počine’’ nemoguće mu je prokrenuti značenje jer ga opet vraća u “poreklo’’ to jest na adresu rasadnika.
Njegoš je naravno pjesnik svih koji ga razumiju u originalu i prijevodu, i nikome ga ne treba osporavati mada mu je srpstvo najspornije. On je bio namjeran da ’’Posvetu prahu oca Srbije’’ posveti knjazu Milošu ali je ovaj to glatko odbio; Slušaj bre Rade, mani se ćorava posla… Ko će to meni čitati!?
Miloš je bio sasvim nepisen a Njegoš kao njegov savremenik je govorio šest jezika pa je ’’prolog’’ Gorskog vijenca posvetio Crnom Đorđiju i ’’zakucao’’ Srbima sudbinu za Karađorđa, za koga (oni) tvrde, da je iz Crne Gore, Malisor, Hot, Gruda, Merdita ili već od kojih Albanaca? Uglavnom, Njegoš je opet jednim stihom iz Posvete otkačio Srbe… tamo daleko, opisujući Karađeorđevo djelo: “…diže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši, iz mrtvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj duši…’’
Dakle iz ’’mrtvijeh’’ ih je diga’… A to znači da je Crnogorce smatrao Srbima ne bi ih ni slučajno nazva ’’mrtvima’’ jer su se oni u to vrijeme, Prvog srpskog ustnka, tukli s Napoleonom iz sve snage te nije moga privirit u Crnu Goru ni koliko da vidi kakva je… A video ga je bio jad od Crnogoracah da Bonaparta nije znao đe je doša’. To je i priznao, pa je Montanj-noar (Montenegro) upisana na Trijunfalnoj kapiji kao zemlja koju nije moga pobijediti.
