Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

NJEGOŠ

(O Njegoševoj pjesmi nad pjesmama, II dio)

Nije još utvrđeno, iako to nema poseban estetski značaj, ko je mogla biti žena koja je inspirisala Njegoša da napiše najljepšu pjesmu svoga jezika. Da li je to ona đevojka iz plemićke palate i porodice Mazarović dok je on boravio u Perastu u susjednoj palati Balovića, teško je odgovoriti. Ovu pjesmu Njegoš je pokazao i pročitao Matiji Banu prilikom njegovog trodnevnog boravka na Cetinju, u julu 1849. Godine. M. Ban je zapisao: „Međutim, jedna njegova ljubavna romanca, koju mi je pročitao, bila je pisana u duhu francuskom i to najodličnijem, ona bijaše pravo zrno bisera, ali već onda Vladikom osuđena i po svoj prilici pred smrt uništena“. Zabilješka Njegoševa u Bilježnici o boginji Izis (Izidi) pomaže i u utvrđivanju vremena nastanka Bilježnice i vremena unošenja francuskog teksta o pomenutoj boginji, u kome se nalazi rečenica koja je Njegošu poslužila za moto pjesme i kao njegov mogući izvor nadahnuća. Pouzdano se može zaključiti da je Njegoš prvo spjevao pjesmu, pa je kasnije tražio za nju naslov, a poslije naslova dopisan je moto, najvjerovatnije 1851, u posljednjoj godini vladičina života. Skoro se sa sigurnošću može potvrditi da moto nije mogao uticati na sadržaj pjesme, već obrnuto – sadržaj pjesme na njegov izbor. Kasnijim istraživanjem i vještačenjem utvrđeno je da je u autografu Njegoševe pjesme naslov ’’Noć skuplja vijeka’’ pisan Njegoševom rukom i da ga nije pisala ruka koja je dopisala naslov Paris i Helena. Iako je Njegoševa pjesma ’’Noć skuplja vijeka’’ nastala 1845. godine, nije publikovana za života njenog tvorca. Ona je objavljena tek 1912. godine, prema prepisu Pavla Popovića, koji je pronašao u petrovgradskoj „javnoj biblioteci, u zaostavštini Jegora Petroviča Kovaljevskog, koji je, vjerovatno, prepisao sa originala prilikom svoga boravka u Crnoj Gori 1852. godine“. Pjesmu iste godine objavljuje Milan Rešetar u prepisu P. Popovića. 14 Kasnije, sve do objavljivanja Bilježnice za pjesmu „Noć skuplja vijeka“ nema posebnog interesovanja. Čak ni poznati estetičar i antologičar Bogdan Popović nije ovu „pjesmu nad pjesmama“ uvrstio u nekoliko izdanja svoje čuvene Antologije. Kakva je „odiseja“ Bilježnice i u njoj pjesme “Noć skuplja vijeka” ni do danas nije utvrđeno. Ne zna se pouzdano u čijem je sve vlasništvu bivala dok se, konačno, nije našla u rukama princeze Ksenije Petrović Njegoš.

Prch.me