NJEGOŠ
Njegoš je najviđenija ličnost svoga vremena među pjesnicima i državnicima. Evropa do njega nije imala stasitijeg vladara i glasovitijeg pjesnika na vlasti. Njegoš je oličenje ideala Platonove ’’Države’’; Mudrac na čelu! Njegoš je Govorio šest jezika a prevodio sa četiri. Đe god bi odsjeo, čekali su ga. Đe gođ bi pošao, pratili su ga… Od Napulja i Rima do Beča i Sankt-Peterburga. Bio je najznamenitiji reprezent male suverene države, koju je svijet tražio na mapi, kao Zadnju Poštu Slobode na porobljenom Balkanu. Danas bi rekli; bio je zvijezda evropskog neba i ako nije bilo ni Javnog servisa, ni Pobjede, ni Vijesti, ni Dana današnjega.
Njegovo djelo, osobiti stas i ubojiti glas, bili su jedina i najača glasila, koja su Crnu Goru i Njegoša promovisali u tom svijetu i vijeku. Čovjek mimo druge! ’’Vladar među pjesnicima i pjesnik među vladarima.’’
”Nisam još nijedne reči napisao o crkvi Sv. Jovana (Basilica di San Giovanni ), koja je posle Petrove crkve najveća i najznamenitija… Ovo je katedrala crkva sviju papa. U njoj oni najviše služe. Naročito kad novi papa bude izabran, u ovoj crkvi se drže najveće ceremonije. Prepuna je raznih ukrasa. Stubovi i statue se ne mogu izbrojiti. Svuda se vidi skpocena pozlata i vrlo lepi mozaici… Samo ću spomenuti da se tu čuva i da su nam pokazali trpezu, na kojoj je Hristos sa apostolima tajnu večeru držao. To su dve hrastove, crne, dosta debele daske. Pre su bile okovane u srebru, sad je srebro skinuto, da se daske bolje vide.
Odmah kada smo izišli iz crkve Sv. Jovana, došli smo pred široke i dugačke stepenice od belog mermera, i to je neka crkva a ona se sastoji samo od ovih stepenica. Na tim stepenicama videli smo tri čoveka i pet žena gde se na kolenima penju. Na tim stepenicamo smo videli i jedno kuče gde se penje sa svojim gazdom. U dnu ovih stepenica, kojih ima 28, sedi jedan kaluđer za stolom, na kom ima ikona, i prima milostinju. Vladika ga zapita: ”Šta vam je to?” Kaluđer odgovori: ”To su Santa Scalla (svete stepenice), po kojima je Hristos išao kad su ga *Pilatu vodili. Ovi mermerni stepeni su donesene iz Pilatove palate u Jerusalimu.” – ”Pa šta vam znači, upita dalje Vladika, što se ono penju na koljenima?” Kaluđer skromno odgovori: ”Za svaki stepen što hrišćanin onako na kolenima prođe, i na svakom stepeni očita oče naš, oprašta se kad umre duši njegovoj deset hiljada godina mučenja u paklu. ”Vladika pogleda u mene pa reče: ”I on to meni priča sasvim ozbiljno! Fala bogu! Naviko da tako kazuje svakome, pa mu ništa nije čudnovato! I gleda me u oči kad to govori” – Zatim se okrete opet kaluđeru: ”Pa kako vi rekoste Pilat će najmanje bit u paklu. Jer niko se nije popeo toliko puta uz ove stepenice koliko on; bile su neprestano u njegovoj kući.” – Kaluđer se malo zbuni što će da odgovori. Kad vide da se mi smejemo poče se i on smejati i reče:’ ‘Ali Pilat nije se nigda na kolenima penjao.”
Na jednom mestu u zid jedne crkve, a na drugom u jedan gvozdeni kotur, a posle toga u jedan kameni stub, ko god od prostijeg sveta prođe, a on celiva, tako da je to mesto gde se celiva već izdubljeno i izlizano od mnogih poljubaca, i strašno je prljavo i masno. Tu je kažu neki svetac, kad su ga vodili da ga pogube, prihvatio se rukom. Đuka se ne može dovoljno da načudi: kako mogu kaluđeri dovesti narod do takve gluposti. Jednom reče: ”Ja bogomi, gospodare, volim više onoga našeg popa Mića što ne zna da čita, nego ovakve učene popove što ovako zamute pamet u narodu.”
”Pisma iz Italije” Rim, aprila 1851. Ljuba Nenadović