NAMIGIVANJE U MRAKU

NATO je proizvod i epilog jedne politike i treba ga reklamirati. Proizvod bez reklame, kako je svojevremeno rekao ekscentrični Salavador Dali, ” je namigivanje u mraku ” . NATO nije Ljubavnik lejdi Čaterli s kojim će se ljubavnica kresnuti u šumi, da ne vidi niko, i obezbijediti sebi potomka, jer joj je domaćin oduzet za tu rabotu. Za Alijansu je potreban ozbiljan politički marketing sa autogenim ličnostima odavde  koji će živjeti u alijansi i sa njom a ne Crnogorci odi mi dođi mi s Terazija. Zbog toga NATO Crnoj Gori namiguje po danu da svi vide. I namiguje joj više no ona njemu. Crna Gora pri tom žmurka ka sojka na jugovinu i nada se u izvanjce plaćenike da joj podupru  ono što mora da obavi sobom.  Ovi, odavde, koji su od prvoga dana branili interese Crne Gore uglavnom su postili da njoj daju više, (izuzev alave vlasti),  a oni koje je dovodila sa strane, uvijek su se dobro omastili. Ova vlast, nije stvorila svoje ličnosti da drže i održavaju državu, no unajmljuje tezgaroše sa strane i plaća ih obilato za jednokratnu upotrebu.

Dva puta najmanje, evocirao sam primjer sudbonosne kampanje za predsjednika Crne Gore s kraja ‘90 – ih. Konvoj od nekoliko autobusa izvanjaca – tezgaroša, kružio je Crnom Gorom od mjesta do mjesta, kao kakav cirkus a da u tom karavanu nije bilo niti jednog Crnogorca odavde (izuzev jednog glumca). Kampanja je papreno koštala, a kandidat zbog koga je sve to pokrenuto, umalo zapaprio svoju šansu i pao je u prvom krugu. Tak kada je izvanji karavan otperjao shvaćen je sunovrat. Jer tezgaroši nijesu bili za Crnu Goru (baš ih zabole) već protiv Slobodana Miloševića. Tek tada je,  favorit – kandidat, ustao  i obratio se onima kojima će biti predsjednik i oni su mu uzvratili podrškom.

Ovakvi momenti su majstorsko rešeto, pa se vidi da Crna Gora nema ljude od ličnosti na koje se može osloniti. Ne želi ih, ne stvara ih… Ne vjeruje u se i u snage svoje. Nema akademika, uneverzitskih profesora, ministara, umjetnika, javnih ličnosti… u koje vjeruje i koji joj vjeruju, već je prinuđena da se obraća lokalnim ugostiteljima da je posluže, i ”gordim konobarima” sa strane, da je uvedu u civilizovanu alijansu. Sve koje sad priziva da je podrže, prizivala je i za Referendum i niko se odazvao nije. Nijedan. Niti su se smjeli nakviriti u Crnu Goru. Ova zamuzena vlast kao da ne zna, da ako ’’ti’’ i takvi podrže bilo koji napredak Crne Gore nemaju kuđ natrag. Toliko je domaća vlast u strahu od ’’terazija’’ da joj sve institucije države i ovđe počivaju na adresi između Karađorđeve i Sv. Petra Cetinjskog. Ako je spala na tu ’’hrabrost’’ propala se,  i ako joj za to treba NATO ne bilo je! A spala je, kad na takve računa, pa gotovo ispod tezge krijumčari svoje pripadanje Evropi.

Srećom ovo s Alijansom je gotova stvar i mi tamo idemo više kao nedonošče koje treba inkubator NATO – a dok prispije za samostalno dojenje.

P.S. Crna Gora nije na pjenu od mora već na pjenu od vladajuće pameti!

M.R.Š.