NAKAZE

Čuvamo neznanje kao zjenicu oka svog. Njegovali smo ga kao nedonošče a stasalo je u čudovište i nakazu koja je nadrasla svaku struku i nauku. Ta nakaza nas je uvezala sa Srbijom čvršće od ikakve federacije i zajedničke države. Ta nakaza uzima danak u krvi sustopice od Ulcinja i B.Polja, do N. Sada.

U Ulcinju je neznanje odnijelo majku i ostavilo troje siročadi. U B. Polju dvije nevine žrtve su stradale kao na gubilištu grešnika, a đzelat je na slobodi kao pravednik. U N. Sadu su stradalo, ni krivo ni dužno, 14 putnika pod staničnom nastrješnicom koju je prije nekoliko mjeseci svečano opjevao na otvaranju A. Vučić. Ostavku je podnio nadležni ministar, a nadležni predsenik ne podnosi ni oprost za sramotnu pogibiju nedužnih.

Đačko nasilje se širi kao groznica, mnogo šire od Crne Gore i crnje Srbije, harajući škole po uzoru na beogradsku krvavu bajku. Gospodari smrti su na vlasti, a novi izbori nikako da ih razvlaste. (Narod bira zlotvore i zaslužuje ih.)

U Crnoj Gori je ozvaničena informacija da u njoj caruje nakaza-neznanje. Preko 25 000 lažnih diploma je u prevlasti nad strukom i naukom. U Crnoj Gori ne traže neznalice i ubice, no svi ka Momo Koprivica, ištu nacionalistički srpski jezik. Imaju ga!… “Tragovi mu smrde nečovještvom!“  

Prch.me