TRESE SE ZEMLJA – RODIO SE STRAH

Bez ironije, zemljotresi su nam jedino zajedničko ‘dobro’ pošto je malo ičega  drugog ostalo što nas tako čvrsto i nemilosrdno povezuje. Po unutrašnjim i nedokučivim zakonima pomijeranja tla, zemljotresi se ne dešavaju samo jednima već i drugima… i svima. Jutrošnji je od Albanije preko Crne Gore stigao do vrha BiH i produžio za Hrvatsku. Neophodne su racionalne instrukcije o ponašanju stanovnika na pogođenim prostorima kao i opšta upozorenja za preventivu. Već su se s pravim razlozima pojavila u štampi. U Albaniji su, za sada, objavljene prve žrtve, ali kako potresi u valovima nastupaju,  katastrofalni učinak će se tek znati, prije svega…onaj najgori u ljudstvu. Crna Gora se oglasila među prvima da pomogne prvom susjedu u neophodnostima kojima joj može izaći u suret. Javila se upitom i Hrvatska; šta je Albaniji u ovom trenutku prioritetno, kao prva pomoć? Javiće se bez sumnje svi iz susjedstva i oni koji neijesu potreseni. To se mora učiniti i sa iskustvom koje Crna Gora ima na ‘jubilej’ svog katastrofalnog potresa iz 1979. Na žalost, svoju, a na korist i sebi i drugima, Skoplje je nakon vlastite zemljotresne katastrofe koju je teško preživjela 1963. ustanovila jedan od najboljih instituta za zemljotrese u Evropi čije su preporuke za trustno graditeljstvo od ogromnog značaja. Te naučne preporuke neprocjenjivo su pomogle Crnoj Gori u gradnji na trustnim područjima. One su poštovane sve do jedne ure, kad su tajkuni porobili građevinsko tlo, opštim neznanjem i nepoštovanjem standarda Skopskog Instituta. (Napr. za CG primorje je proporučena isključivo gradnja 1+4-5 etaža; visoko prizemlje plus četiri do maksimum pet spratova.) Ovaj standard je, u vrlo opasnom međuvremenu,dupliran i premašen!…Išlo se i do 12 spratova.)

Kada je u Albaniji počela invazija ‘novokomponovane’ gradnje (kao uostalom i u CG) jedan stručno školovani Albanac, (iz Albanije) mi je rekao da se boji kako će neki eventualni zemljotres poravnati znanje i neznanje sa zemljom i u Albaniji i van nje.. Tada sam se sjetio zgrade suda u Baru(osobito trustnom području) koju smo snimili tog jutra 1979.! Sva četiri sprata ležala su na prizemlju. Ovom napomenom se ne želi slutiti takvoj provjeri ‘stabilnosti’ u nas. Ali neophodno je reći, da je more objekata na ‘zor’, silom na sramotu, podignuto duž crnogorske obale… i kontinenta koji nije imun na zeljotrese. U ovom trenutku, (dok se žrtve broje u Albaniji) možda će se nekome ovo ‘mudrovanje’ učiniti neprimjerenim ali je ono neophodno. Kako su ‘novokoponovano’ ušorena mnoga naselja od Budve nadalje, eventalni zemljotres u tako komponovanim naseljima, u znatnoj mjeri osporio bi i elementarnu evakuaciju ugroženih a kamoli spasavanje preživjelih ispod ruševina.

Autor ovih napomena je prošao takvo iskustvo u kome je prepoznao i kamerom zabilježio,(sa profesionalnim snimateljima) činjenicu, da se u ondašnjim razaranjima (1979.), i razuđenijim naseljima nije moglo lako prići a kamoli spašavati. Da ne bi ‘samo nebo bilo prohodno’, znanje i struka na ovu, od prirode zadatu temu, moraju biti na vrijeme prohodni.

                                                                                                                 Mihailo Radojičić